Pratite nas

Sudbine

Bolna priča Slaviše Đorđevića: ROĐENOG SINA NISAM IMAO, NIKOLU SAM USVOJIO I ODGOJIO, UBI GA STRUJA IZ BOJLERA

Published

on

Tuga do neba: Nikolu sam doveo iz doma sa dvije godine, nedavno je proslavio punoljetstvo i nadao sam se da ću dočekati unučiće, a sad su sve moje lađe potonule, priča Slaviša Đorđević
Šesnaest godina sam imao divan život, ne znam kako ću dalje, neću ni ja daleko. Nisam imao svoje djece, Nikolu sam usvojio sa dvije godine, nadao sam se da ću dočekati unučiće, a sad su sve moje lađe potonule.

Ovako je započeo prioču očajni Slaviša Đorđević iz niškog sela Prva Kutina čiji je usvojeni sin Nikola (18) stradao od strujnog udara dok se tuširao.
Tragedija se dogodila u utorak uveče, kad je Slaviša bio na poslu u drugoj smjeni u fabrici „Nisal“.

“Kući sam došao oko 23.30 i zatekao usplahirenu ženu Verku, koja je zbog bolesti nepokretna. Kazala mi je da je Nikola u kupatilu, da je čula da je dva puta jauknuo i da se ne odaziva. Razbio sam vrata i vidio ga kako leži na stomaku, nije davao znake života. Bio sam u šoku, pozvao sam komšiju i rekao mu da javi Hitnoj pomoći i policiji – priča otac stradalog dječaka.

Slaviša pretpostavlja da je Nikolu ubila struja iz bojlera.

“Kad bi se kupao, unosio je radio u kupatilo jer je mnogo volio muziku. Bila je uključena i grijalica, ali mislim da je stradao zbog bojlera. Kad sam uhvatio tuš, i mene je udarila struja, a vidio sam da je bojler uključen. Uvijek sam mu govorio da ga isključuje kad se kupa, ali, eto, nije me poslušao i zavio nas je u crno za cijeli život – kaže kroz suze nesretni otac.

Nikola je rodom iz Župskog Aleksandrovca, a Đorđevići su ga uzeli iz doma za nezbrinutu djecu.

“Imao je dvije godine i dva mjeseca kad smo ga usvojili. Bio je sitan, bio je težak samo devet kilograma i četiri stotine grama. Zato sam ga zvao Mali i kad je porastao. Usrećio je i mene i suprugu jer smo mnogo patili što nemamo svoju djecu. Sve smo činili da mu zamijenimo roditelje – priča očajni čovjek i nastavlja:

“Majka mu je umrla kad je imao samo četiri godine, tada smo mu kazali da je usvojen. U Aleksandrovcu je imao polusestru, dedu i baku, stalno smo se posjećivali, evo, oni su i danas tu. Nikola je kod njih odlazio i sam, željeli smo da ima vezu s biološkom porodicom. Sve bih učinio za njega, najviše sam se radovao kad dođem s posla, a on mi dotrči u susret i traži da se igramo.

Slaviša kaže da je Nikola nedavno slavio punoljetstvo.

“Volio je računare, pohađao je četvrti razred Elektrotehničke škole „Nikola Tesla“. Drugovi su ga obožavali, evo, neprestano dolaze da nam izjave saučešće. Volio je da se druži, nedavno smo mu proslavili 18. rođendan, za Novu godinu ih je pozvao na žurku kod nas kući. Pitao me: „Tata, je l‘ može repriza?“ Naravno da sam mu dozvolio, nema toga što ne bih učinio za njega. Nadao sam se sreći, podizao ga kao svog, a sada mi ništa više nije ostalo – jada se otac nesretnog mladića.

“Nikola nije pušio i nije pio. Kad mu je umrla majka, rekao sam mu da je preminula od cigareta. Nikada nije poželio da zapali. Bio je poslušan, dijete kakvo se samo poželjeti može, ali nije nam se dalo da dočekamo da ga oženimo – kroz suze priča Slaviša. (Naj portal)

Sudbine

Travar Mirsad Krnjić priprema biljni inzulin za dijabetičare: Kako je Siniša Pazdrijan iz Čazme nakon 15 godina normalizirao šećer

Published

on

Danas je u svijetu ključno pitanje – kako se liječi dijabetes i da li ima lijeka za ovu bolest? To je „bolest s kojom se živi”, ali bez obzira na sve oboljeli traže spas na sve moguće načine.

Takav je slučaj i sa 40-godišnjim Sinišom Pazdrijanom iz mjesta Čazma, koje se nalazi na nekih 40 kilometara udaljenosti od Zagreba, prema Bjelovaru. On se bavi poljoprivredom, ima svoj obrt, a obrađuje preko 300 hektara zemlje. Kaže, da u sezoni jedva odspava pet sati dnevno.

Od 2008. godine mu je dijagnosticiran dijabetes, tip 1, a zvanično od 27. oktobra ove godine on nije „šećeraš“. To mu je potvrdila i njegova doktorica na kontrolnom pregledu:

„Vi više niste za terapiju. Ubuduće pazite šta jeddete i pijte to što pijete, ako vam već pomaže – kazala je doktorica.

Inače, Siniša joj je sve ispričao da koristi biljnu terapiju čuvenog bosanskog travara Mirsada Krnjića za šećernu bolest, te je uz pomoć Konjičkog sirupa i čajeva u roku od nepuna tri mjeseca šećer uspio dovesti u optimalne vrijednosti. Doktorica nije negirala, niti osporavala njegove tvrdnje, ali je na osnovu medicinskih najsvježijih nalaza priznala da Siniši nisu potrebne niti tablete, niti inzulin, a primao je po 18 jedinica pametnog inzulina naveče.

„Moj šećer se uistinu stabilizirao i kreće se oko šest jedinica. Sve je to zasluga terapije Mirsada Krnjića iz Konjica – kaže Siniša.
On misli da je stres glavni okidač da jako mlad dobije dijabetes. Bilo je to 2008. godine. Bilo mu je sumnjivo što ima učestalo mokrenje, osjeća žeđ, stalnu glad, mršao je, osjećao stalno umor.

Odmah su mu propisali farmakološku terapiju, koju je uredno koristio.

“Kod šećeraša sve se svodi na vođenje računa o tome šta jedete, koliko jedete i koliko se recipročno tome krećete i sagorijevate kalorije. I naravno, redovno uzimanje lijekova. Vrijednosti šećera nisu bile u optimalnim granicama, ali su bile znatno niže od onih kada sam obolio. – priča Siniša.

Siniša Pazdrijan

Objašnjava kako su mu u nekoliko navrata mijenjali terapiju, jer neke tablete su nakon određenog vremena prestajale da daju rezultate.

„Uvijek su bile visoke vrijednosti šećera, ali uz tablete, ogranićenja u ishrani i pa i fizičke aktivnosti i sport, održavao se podnošljivim život onoliko koliko se moglo. Nije se živjelo punim plućima, ali nije bilo ni velikih potresa. Od prošle godine su mi uključili i 18 jedinica pametnog inzulina naveče – otkriva naš sagovornik.

Nosio se sa dijabetesom skoro 15 godina, ali nikada nije prestajao tražiti spasonosnu formulu za pobjedu te podmukle bolesti. Priznaje da je za njega bio blagi šok kada je morao preći na inzulin ali je, kako kaže, navikao se i na bockanje iz večeri u veče.

„Nada zadnja umire, pa sam se time vodio sve ove godine. Non stop sam istraživao informacije o dijabetesu, liječenje, iskustva, naučna saznanja…. I tako sam jedne prilike naišao ne neke priče ljudi koji su pobijedili šećernu bolest uz pomoć Krnjićeve terapije. Priznam, bio sam jako oprezan, pratio sam na forumima i recenzije, a onda stupio u kontakt sa ljudima koji su iznosili svoja svjedočenja.

Tada sam shvatio da to nije neka ubleha, već daleko ozbiljnija stvar, pa sam stupio u kontakt sa travarom Mirsadom Krnjićem iz Konjica. Djelovao mi je vrlo ozbiljno, shvatio sam da ima i znanje…. Bio sam u Zadru na odmoru krajem osmog mjeseca ove godine, pa sam odatle zapucao pravo za Konjic, uzeo dvije terapije i pravo u Čazmu – kazuje Siniša, te nastavlja:

„Kod ove Krnjićeve terapije je najvažnije biti disciplinovan, a ja sam 50 dana bio maksimalno disciplinovan. Nakon toga polako popušta ta disciplina, jer se vrijednosti šećera normaliziraju i ostaju u granicama normale“.

U nastavku nam je objasnio kako je tekla njegova borba za normalizaciju šećera. Prvih dana septembra ove godine je uredno pio propisano farmakološku terapijju, a uporedo sa njom uzimao je Krnjićev sirup i čajeve.

„Nakon svega pet dana uzimanja Krnjićeve terapije meni šećer oko 6. Onda sam počeo smanjivati tablete, prvo one jutarnje, a 21. dan nakon toga sam prestao uzimati i večernju tabletu, jer se šećer stalno kretao oko šest jedinica.

Istovremeno sam smanjivao i doze inzulina; išao sam na 16, pa 14, smanjivao sam sve po dvije jedinice, da bi nakon 35 dana isključio i inzulin. Šećer je i dalje bio između 5 i 6 jedinica. A moje i psihičko i fizičko stanje se drastično popravilo.

Čudan je to osjećaj, gledaš one nalaze svakog jutra, pa ne možeš svojim očima da vjeruješ. Znate kako je kad godinama aparat ti pokazuje 9, 10 ili 11 jedinica, a onda odjednom iz dana u dan vrijednost šećera ne prelazi 6 jedinica. Osjećaš se kao šamipon, ali ne vjeruješ dok ti to i doktori ne kažu.

E, kada mi je doktorica rekla da je za nju više nisam šećeraš i kada mi je isključila farmakološku terapiju ja sam ponovo dobio krila.

I znate kako sam to proslavio?

Te večeri sam popio četiri piva, najeo se bijelog kruha i nekoliko kobasica sa roštilja. Ujutro sam, priznam strepio, kada sam provjeravao šećer. Ali on je bio 6. E, tada sam shvatio da je Krnjićeva terapija meni bila spasonosna – kazuje Siniša.

Otkriva nam kako je svoja iskustva prenio i prvom komšiji, koji je 30 godina šećeraš, vrijednosti šećera su mu preko 20. Dao mu je dio svoje terapije da proba, i u roku od sedam dana i kod komšije se šećer prepolovio, ide prema šestici.

„Za mene je travar Mirsad Krnjić nešto najsvetije na zemaljskoj kugli. Meni je njegova terapija pomogla i sa zadovoljstvom sam prenio svoja iskustva. Možda će pomoći još nekome – kazuje na kraju Siniša Pazdrijan iz Čazme.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending