Pratite nas

Sudbine

Nevjerovatna priča o Nini Katiću: NAKON PADA S LOTRA, SLOMIO KIČMU I DOBIO OTKAZ (Video pada na radnom mjestu)

Published

on

Banjalučanin Nino Katić je 11.2. tekuće godine doživio tešku povredu kičme na radu, u banjalučkom Centrum marketu. Komisija je u startu povredu okvalifikovala kao povredu na radu te je u skladu sa tim i islaćivana plata ovom Banjalučaninu u punom iznosu.

Stvari se mijenjaju kada prije dva mjeseca ljekarska komisija mijenja vrstu povrede te navodi da povreda nije stečena na radu?! Prethodna dva mjeseca Katić prima platu umanjenu za 30%, a prije nekoliko dana poštom mu stiže obavijest da njegov ugovor neće biti produžen.

Tako je čovjek koji je na radu slomio kičmu na dva mjesta, kao i karlicu, doživio da u jeku oporavka (bolovanja) dobije otkaz?! O svemu ovome za internet magazin ”Moja Hercegovina” govore Nino Katić i Dražan Pejaković, osnivač Udruženja ”Radnički pokret”, a objavljujemo i komplet dokumentaciju kao i video kojim se nedvosmisleno dokazuje da se povreda desila na radu.

Nino je u firmu “Centrum” u Banjaluci otišao je na posao da kao i svaki radnik zaradi za koricu hljeba i da ima život dostojan čovjeka, a završio je sa slomljenom kičmom, a nakon toga ostao je i bez posla.

Nakon što je 11. februara doživio povredu na radnom mjestu, tačnije nakon što je pao sa lotri i slomio kičmu na dva mjesta Nino Katić je odlučio da progovori i sa svima podijeli svoje iskustvo, ali i pokaže zastrašujuće povrede koje je zadobio.

“Šta dobiješ u “Centrumu” kada zbog njihovog neispravnog sredstva za rad slomiš kičmu na dva mjesta i ostaneš invalid? Pa kod neljudi dobiješ otkaz, i to poštom – rekao je Katić, a zatim je opisao šta je dovelo do teške nesreće koja se dogodila 11. februara, ali i svemu što je slijedilo nakon tog dana.

“Zaposlio sam se prošle godine u avgustu mjesecu, i radio na mjesečni ugovor čitavo vrijeme. U januaru sam na sve moguće načine signalizirao šefu Damiru da radimo sa dotrajalim i pohabanim lotrama na šta on klimne glavom i prođe, zatim sam crnim markerom napisao na lotrama da se ljudi paze, smatrajući da će ih zamijeniti zbog mušterija, jer vide to ljudi, smiju se, klimaju glavama, ali ništa – počeo je svoju priču za Srpskainfo Nino Katić.

Dodao je da su radnicima lotre osnovno sredstvo za rad jer je sva roba na visini, a od strujnih kablova se nisu mogle provući velike lotre sa drugog odjela.

“Došao je i 11. februar, taj crni 11. kada sam pao sa lotri, samo pukoše ispod mene i završio sam sa dvostrukim lomom kičme. Inspekciju nisu zvali, jedva je i Hitna pozvana, a kažu prva riječ šefova je bila: “Jeste li morali zvati Hitnu?”, Nakon toga me je zamjenica porodične doktorke oštetila svojim neradom jer mi nije htjela na vrijeme izdati uputnicu za ljekarsku komisiju na koju sam zbog toga zakasnio dva dana i uslijed čega mi je ljekarska komisija promjenila status iz “povreda na radu: DA” u “povreda na radu: NE”, znači svjesno se lagalo na zvaničnom dokumentu – objasnio je Katić za Srpskainfo.

Katić je rekao da je na njegov upit kako smiju neistinu pisati na dokumentu, odgovor dobio od žene na ljekarskoj komisiji, da ona to mora uraditi.

“Iz “Centruma” iako znaju činjenično stanje, da sam kod njih povrijeđen, dva mjeseca mi smanjuju primanje za 30 odsto i na kraju mi ne produže ugovor o radu – ispričao je Katić.
Priča Nine Katića je samo jedna u nizu, svjedoci smo čestih povreda na radu, koje se nerijetko završe tragično.

Postavlja se samo pitanje gdje je nestala ljudskost i savjest, i kako smo dopustili da radnici postanu samo lako zamjenjivi brojevi. (Naj portal)

http://

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending