Godine 1982. jedina žena – taksi vozač u Sarajevu je bila 25 – godišnja Amira Beglerović. “Stojadinom” je krstarila gradom ili na “štandu” kod Novog gradskog groblja sačekivala putnike. Evo, kako je ona tada pričala za medije:
“Putnici su veoma korektni prema meni, iznenade se kada vide da je žena za volanom, i svi se ćude što sam se prihvatila ovog posla. Istina ima i onih čije ponašanje prelazi granice lijepog vaspitanja, ali ja uspijevam na fin način s njima izaći na kraj.
Volite li ovaj posao?
“Da je drugačije ne bih ni radila. I moj otac je dugo godina bio taksista. Kolege me znaju i veoma su uviđajni. Nedavno su mi kola stala i desetak njih se zaustavljalo nedeći pomoć.
Može li se zaraditi?
“Primanja su relativno dobra, ali mnogo dajemo za gorivo. Gotovo da se ne isplati kružiti gradom. Oni sa motorima na plin imaju računa.
Kada vas vide za volanom, kako reaguju putnici?
“Osjeti se da su svi iznenađeni, ali niko nema zamjerki. Naprotiv. Ali, ima i smiješnih situacija. Nedavno sam imala narudžbu na Vratnik. Prvi mrak se spustio. Stigla ja na adresu, izlaze dvojica starijih gospodina. Kreću prema vozilu, a kad su vidjeli mene, stali kao ukopani, kao da su vidjeli duha. Ne progovaraju ni rijči.
Pitam jesu li zvali taksi. Rekoše da jesu, ali ne ulaze u moga “stojadina”. Velim im “Šta ste blehnuli, kao da nikad niste vidjeli žensko za volanom. Upadajte, ili da idem dalje”. Uđoše, bez riječi, a onda su se otkravili. Fino smo se ispričali. I dobru su mi napojnicu dali – kazuje Amira.
Dokle mislite raditi ovaj posao?
“Ne znam. Možda dok zaradim toliko da se mogu “uortačiti” s bratom i tada otvorim neku radnju – kazala je za AS 1982. Godine Amira Beglerović (Naj portal)
