Pratite nas

Sudbine

Petar Hemon, naš zemljak koji pčelari u Kanadi: BOSANAC KOJI ŠIRI PČELARSKU “ZARAZU”

Published

on

Za 80-godišnjeg Petra Hemona, našeg zemljaka koji pčelari u Kanadi, pčela je i mitsko biće, i najljepši ovozemaljski izazov. Malo, čarobno, vrijedno, slobodno i pametno biće, koje on njeguje skoro tri decenije. Uz to, svake godine osposobi bar jednog novog i mladog pčelara, koji postaje zaljubljenik u ovaj čaobni svijet veći od Bogdana.

Petar je životni i radni vijek proveo u Sarajevu. Radio je u “Energoinvestu”. Za vrijeme ratnih dešavanja sudbina ga je odvela u Kanadu; i njega i braću mu Hemona i Štefana. Tamo sui m porodice, novosagrađene kuće sa vrtovima, u kojima su smjesili košnice. Ne sele svoje pčele, a med prodaju na kućnom pragu.

“Pčele na neki način vode moj život, dovode mi ljude i dovode mene k ljudima. One su potpuno promijenile moj život. I to, čini mi se, nabolje.” – kaže Petar koji je u novembru ove godine na kratko boravio u Bosni.

Boravak u Sarajevu je iskoristio i za posjete pčelarima prijateljima u Sarajevu, Zenici, Mostaru, Prnjavoru, Travniku… Naime, svaki boravak u rodnoj domovini iskoristi za prikupljanje novih saznanja o pčelarskoj praksi, koja predstavlja pčelarima u Kanadi.

“Ja sam tamo član pčelarskog udruženja, redovno držim predavanje o bosanskom pčelarenju. Želim da im pokažem da pčelarenje u Bosni nije tamo u nekoj zaostaloj sredini, nego da je to savremeno pčelarenje. Ima u Bosni jako dobrih pčelara, za razliku od Kanade gdje su uglavnom amateri. Iskustva iz Bosne su im od velike koristi, – kazuje nam Petar Hemon.

Pčele, na neki način, kroz pčelare poput Hemonovih, prizivaju ljude sebi, povezuju ljude, jačaju međuljudske veze. Kod Petra one jačaju i zemljačku liniju u tuđem svijetu. On svake godine u svijet pčelarstva uvede bar jednog našeg zemljaka.

“Istina je. Jako sam sretan što sam dosta naših Bosanaca u kanadi “zarazio” pčelarenjem. Nemam tačnu evidenciju, ali mislim da ih ima bar desetak. I svi su uspješni – ne krije zadovoljstvo Petar.

Dodaje, da su to sve mladi ljudi. Svaki mu je na svoj način prirastao za srce, ali niko kao Saša Savić, njegovo najsvježije pčelarsko nadahnuće.

Saša danas živi Njujorku, a prije rata u Sarajevu je radio na Omladinskom radiju. Bio je omiljeni radijski voditelj.

“On je prijatelj moga sina, kupio je kuću i parče zemlje sjevernije od Njujorka. Njemu sam savjete davao on line. Vrlo brzo je savladao osnovne tajne pčelarstva, tako da je u septembru ove godine čak i vrcao med. Za nagradu sam obećao da ću mu na proljeće pokloniti još jednu košnicu . presretan je Petar. (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending