Nakon telefonskog poziva i višeminutnog ubjeđivanja, 30 – godišnja, Anita K. iz Kiseljaka, inače vlasnica lanca frizerskih salona u susjednoj Hrvatskoj, pristala je za naš portal potvrditi priču da je u životu ostala zahvaljujući čajevima. A sve je kaže počelo prije dvije godine, kada je vozeći iz pravca Hrvatske, skrivila saobraćajnu nesreću.
“Na sreću povrijeđenih nije bilo, ali od stresa i doživljenog šoka nisam mogla sebi doći. U snu sam se sva istrzana budila okupana u znoju. Ruke su mi se tresle, a teške trenutke prebrodila sam uz pomoć raznoraznih sedativa. Najviše sam pila persene, bosaurine i apaurine. Za to kratko vrijeme koliko bi me tablete “držale” ponašala bi se normalno, izlazila, radila i planirala vjenčanje, ali čim bi dejstvo lijekova popustilo, povlačila sam se u osamu I razmišljala kako da nabavim kakve jače tablete.
Liječničku pomoć sam zatražila sa malim zakašnjenjem, i to u Hrvatskoj daleko od poznanika. Nisam željela da neko sazna šta mi se desilo, jer sam mislila ili sam već luda ili ludim.
Da nije luda, već da je zadobila dijabetičarski šok, Anita je vrlo brzo saznala u Zavodu za endokrinologiju, na zagrebačkoj klinici Rebro.
“Kada su mi rekli da imam abnormalno visok šećer koji izaziva krizu u organizmu, umalo nisam pala u nesvjest od sreće. Da, dobro ste čuli od sreće! Samo nek nisam luda – radovala se Anita.
Ubrzo se desilo i ono što su liječnici i prognozirali ako ne počnem sa redovnim uzimanjem inzulina. A ja nisam bila spremna uzimati ga. Pala sam u šećerašku komu. Sreća da sam se u tom momentu nalazila u Zagrebu. Sjećam se samo da sam razgledala butike i birala vjenčanicu, a još istog dana sam ležala u bolnici i SMS porukom otkazala toliko planirano vjenčanje.
Plakala sam kao kišna godina misleći da je za mene život stao. Pa ko će me bolesnu, ovisnu o lijekovima, inzulinu, liječnicima – pitala sam se.
Ipak nikome nisam otkrila razlog za odlaganje vjenčanja, ali ni činjenicu da sam sve više vremena provodila u Hrvatskoj. Pravdala sam se poslovnim obavezama i širenjem posla.
Možda su i sumnjali; vidjelo se na meni da sam smršala, da sam nezainteresovana za život i sve oko sebe. Trajalo je to skoro dvije godine. Jedino sam konjičkom travaru Mirsadu Krnjiću ispričala sve svoje simptome i pokazala mu nalaze. Za njega sam čula preko rodbine iz Harcegovine, te sam ga u tajnosti posjetila – nastavlja Anita.
Naredna dva mjeseca koliko je ukupno trajalo liječenje, Anita je još tri puta posjetila Mirsada u njegovom selu Brđani kod Konjica.
“Popila sam oko tri litra Konjičkog soka koji pomaže u normalizaciji povišenog šećera. Ispostavilo se da je to zaista prirodni inzulin. Kada sam počinjala sa terapijom nadala sam se poboljšanju, ali potpunom izliječenju – to nisam ni u najluđim snovima mogla zamisliti. Ipak to je bio konačan rezultat naših “tajnih sastanaka”
Na narednim pretragama u Zagrebu i liječnici su potvrdili da je razina sećera u krvi zadovoljavajuća. Ipak, najbolje je bilo to što sam ja sama po sebi vidjela da bukvalno cvatem, preporodila sam se. Odmah sam ponovo zakazala vjenčanje i upravo sam se vratila sa bračnog putovanja.
Sigurna sam da se nikada ne bih udala već bi život provela sama i izolovana od svijeta da nije bilo travara Mirsada, kojem želim svu sreću ovog svijeta – nije štedila Anita riječi hvale i zahvalnosti travaru Mirsadu Krnjiću. Njegov kontakt telefon je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (Naj portal)
