Pratite nas

Sudbine

Beba Lončar i danas je prelijepa žena: KOJOJ ŽENI BI BILO OPROŠTENO DA OSTAVI MUŽA SA DJECOM I NAĐE MLAĐEG FRAJERA

Published

on

Čuvena jugoslovenska i italijanska glumica Desanka Beba Lončar (79) nizala je nevjerovatne uspjehe, reditelji su se otimali oko nje, a ona je na vhuncu karijere donijela nevjervovatnu odluku – riješila je da se povuče sa scene i više se nikad nije vrtila na snimanja. I danas smatra da je do bio ispravan potez i ne žali ni za čim.

Upisala je romanistiku na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Još kao učenica bila je izabrana za spikerku dječjih emisija na konkursu RTB. Nedugo zatim, otpočela je takođe i karijeru filmske glumice. Na filmu se prvi put pojavila sa 17 godina u Devetom krugu Francea Štiglica, a zatim postiže veliki uspjeh sa filmom “Ljubav i moda” koji će obilježiti cijelo njeno glumačko stvaralaštvo.
Angažman u filmu “Ljubav i moda” joj se činio kao ponuda iz snova. Tada je njena karijera dobila potpuno drugi tog.

“Došli su kod mene i rekli mi: ‘Snimaćeš jedan film, vozićeš Vespu, nosićeš divne haljine, vozićes se avionom. To je bilo kao san – otkirla je Beba jednom prilikom.
Oduševila je javnost svojom pojavom, te su počeli da je upoređuju sa legendarnom francuskom glumicom Brižit Bardo. Osim toga, glumila je glavne i sporedne uloge u filmovima “Dvoje” , “Dr”, “Lito vilovito”.

Uloga vikinške princeze u britansko-jugoslovenskoj koprodukciji “Dugi brodovi” odvodi je u Rim, gdje se i nastanjuje 1965. Narednih godina glumila je u više koprodukcijskih projekata sa Jugoslavijom. Nakon nekoliko uspješnih projekata u Italiji, vratila se jugoslovenskoj kinematografiji u ostvarenjima poput “Pakleni otok” i “Drugarčine” . Posljednji put je glumila 1982. godine u italijanskom filmu „Kuća prokletih”.

Iako su mnogi muškarci uzdisali za beogradskom ljepoticom, njeno srce je osvojio hrvatski preduzetnik Josip Radeljak Dikan, a kruna njihove ljubavi je sina Leo.

“Tri kilograma i 150 grama, 52 dugačak, crven, sa zaliscima… Kad sam ga uzela u ruke, filmovi, snimanja, slava, sve je to za mene bio neki drugi svijet. Život u bolnici me je promenio iz korijena. Napustila sam glumu i odlučila sam da se posvetim djetetu, da ga dadilje ne vuku po setovima – rekla je svojevremeno Beba.

Međutim, brak sa Jospipm se okončao poslije 23 godine zajedničkog života.

“To se zove zamor materijala. Sjećam se da smo živjeli fantastično i poslije smo počeli da idemo na živce jedno drugome. Dok je odnos muškarca i žene stalno zavođenje, ništa nije problem. Sek* je najvažniji dio te igre, ali ljubav, nažalost, nije vječna, ma koliko mi žene to romantično željele. I tu su muškarci pametniji. Oni se lakše upuštaju u nove veze, više rizikuju – smatra Beba.

Ističe da je takva situacija, jer živimo u muškom svijetu.

”Njima se preljuba oprašta, a kojoj bi ženi bilo oprošteno da ostavi muža sa djecom i nađe 20 godina mlađeg frajera? Pa stavili bi je na stub srama. Samo, ko smo mi da sudimo ljubavi – pita se glumica.

Priznala je i da je griješila u životu.

“Bože moj, svi griješimo. Sve je to dio života. Uvijek sebi kažem: “Ako sam pogriješila, sve to sam debelo platila i nikome nisam ostala dužna” – rekla je.
Jugoslovenska ljepotica naglašava da se nikad nije pokajala što je na vrhuncu popularnosti napustila glumu. Sada ima drugačije ciljeve.

“Ma ni u ludilu! A što se tiče glume, 25 godina je sasvim dovoljno. Sada se ne šetam po događajima, imam neke godine kada tražim mir, družim se sa prijateljima iz mladosti. Mislim da je sada poenta u tome da sačuvate glavu – pojasnila je Beba.

Glumica danas živi u rodnom Beogradu. (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending