Pratite nas

Sudbine

Izdržao je 100 operacija i jak je kao beton: PRIČA O MEHI “BETONU” IZ GRAČANICE

Published

on

Znate li ko je Meho ‘Beton’? Ako do sada niste čuli za njega, sada ćete o njemu sve saznati i nikada ga nećete zaboraviti.

Mehmed Šabić Meho te 2017. imao je jedanaest godina. Htio je na drvenu pločicu ugravirati ime svoje simpatije, ali pogriješio je slovo pa je pločicu polio benzinom namjeravajući popraviti stvar.
Nije ni slutio šta će se dogoditi nekoliko trenutaka poslije. Radionica u kojoj je bio Mehmed Šabić eksplodirala je. U bolnicu u Tuzli primljen je sa 70 postotnim opekotinama tijela, i oštećenjima unutar tijela. Ljekari su mu za preživljavanje dali tek jedan posto šanse. Otkazivali su disajni organi i bubrezi. Srce je bilo stalo, ali Meho se vratio.

Nakon toga je „Meho Beton“, kako ga zovu, na svoj 12. rođendan izašao iz kome i otvorio oči. Komunicirao je treptajima. Pokušao micati prstima. Nije odustajao, naprotiv, on je okupljene oko sebe tešio. Čim je progovorio, Meho je opravdao nadimak.

Nije bilo tu ni „boli me“, ni kukanja ni plača, a njegove prve izgovorene riječi bile su: „Nema predaje!“.

Bezbroj odlazaka na kliniku u Minhen. 25 teških operacija, stotinu i ko zna još koliko anestezija, prestali su ih brojati. Ko zna koliko presađivanja kože. No, roditelji pred sinom nisu nikad zaplakali, već bi to učinili izvan njegove sobe. Svaki pokret tijela, svako micanje usana donosili su bol.

Posebna ishrana obogačena mastima i mesom, koje hrani kožu… i to je trajalo… Superheroj Meho dobio je i specijalno odijelo, koje je nosio 24 sata dnevno. Odijelo mekša kožu, drži vlagu i štiti od spoljnih uticaja. Ukratko, štiti ga kao što odijela superheroje i štite.

Odijelo se skida samo kod kupanja i tako dvije godine. Snaga, volja, energija – mnogi je ne bi imali za sve ovo, ali jedan dječak ima.
Zaboravite Akvamena, Supermana i ostale ‘manove’. Zapamtite Mehu, Mehu betona.

Meho se nakon nekog vremena vratio u školu… i plesao i trčao polumaraton. Voli automobile i želi da bude autolimar i ima svoju radionicu. Već se uključuje u humanitarni rad i želi drugima da pomogne.

„Mogao sam odustati, ali odlučio sam živjeti. Vrijedilo se boriti i pobijediti“ kaže Meho. Još kaže da za njega ne brinemo, jer on je Meho, jak kao beton. (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending