Pripadnici plemena Masai su nekada bili nomadski narod. Do sredine 19. vijeka pripadao im je veliki dio današnje Kenije i pola Tanzanije. Imali su ogromna krda krava s kojima su se kretali po cijeloj istočnoj Africi. Na jednoj bi se lokaciji zadržali 5 do 7 godina, a sa svakom selidbom bi iznova gradili kuće.

Društvo je kod Masaija u potpunosti patrijarhalno. Muškarci su glava kuće. U prošlosti su trgovali kravama s drugim narodima, a danas je krava sve manje pa su prisiljeni da zarađuju na druge načine. Stoga su neka sela otvorena za turiste.

U ovom društvu žene obavljaju većinu poslova. Grade i popravljaju kuće, na škrtoj zemlji uzgajaju povrće, čuvaju djecu, brinu se o domaćinstvu i hrani, izrađuju odjeću, nakit, suvenire i alat.
Dioeo djece danas ide u škole, a poglavica je čak završio i fakultet. Govore engleski, svahili, a svako afričko pleme ima i svoj jezik.

Ishrana im je bogata mesom i mlijekom, a jedu i mast, krv, med i koru nekog drveća. Povremeno piju sirovo mlijeko pomiješano sa svježom goveđom krvlju, a krv često koriste kod kuhanja. Veliki je zdravstveni izazov što u selima nema vode, već koriste vodu iz rijeke.

Pripadnici Masai plemena pripadaju jednoj od zadnjih velikih kultura ratnika. Dječaci i djevojčice se od najmanjih nogu uče dužnostima. Plesom skakanja se slavi njihov dolazak u svijet odraslih.
Masai mladići se udvaraju ugovorenim takmičenjem skokom uvis u centru sela. Onaj mladić koji skoči najviše ima najveće šanse da osvoji srce djevojke. Nakon svadbene ceremonije, žena brije glavu i naredna četiri mjeseca nosi crninu.

Ona je obavezna da u roku od 40 dana sagradi kuću od pruća, blata i kravlje balege, pri čemu joj u gradnji ne smije pomoći nijedan muškarac, jer „posao muškarca nije da zida, već da živi u duhu Masai ratnika i čuva porodicu i stoku od neprijatelja“.

Masai su pamučnim tkaninama počeli da zamjenjuju teleću i ovčiju kožu kojom su se pokrivali šezdesetih godina prošlog vijeka. Danas izbor odjeće zavisi od godina koje broje pripadnici plemena i lokacije.

Mladići, recimo, nose crno nekoliko mjeseci nakon obrezivanja, potom tijelo obmotavaju čaršavima s raznobojnim motivima. Ratnici ne zaziru od materijala na kojima je oslikano cvijeće, dobrodošli su i ružičasti. Ipak, bez obzira na to kako su stilizovani, na svakom koraku možete da se uvjerite da im je najomiljenija boja crvena. (Naj portal)