Sudbine
Šta kažete na savjet babe jednom 28-godišnjaku: “MOGAO BI I TI NEGDJE DA GA ZAGLAVIŠ, VRIJEME TI JE!
Koliko god mi pričali o zapadu, emancipaciji, evoluciji i modernizaciji, mogu slobodno, povučen svojim iskustvom, da potvrdim da smo mi ostali i dalje zaglavljeni u nekom 19. vijeku, samo sa pametnim telefonima u ruci. Jer, kako više objasniti selu da, iako imam 28 godina, ne želim da se ženim i ne želim djecu, već želim da uživam u slobodi, da udovoljavam sebi i da gradim karijeru jer smatram da ima vremena za porodicu i da će mi se osjećaj javiti sam od sebe kad mu dođe vrijeme.
Na porodičnoj večeri sam trpeo torturu zbog toga što imam 28 godina, a nemam porodicu Foto: Profimedia
Ko je i kada odredio koje to “pravo vrijeme” za “ozbiljan život”, ženu, djecu i porodicu, pa da sad ja kršim tako podlo neke društvene norme i ne mogu da se infiltriram u “svijet odraslih” jer sam previše “infantilan”, “neozbiljan”, “samoživ i sebičan”, pa mi je i dalje subota dan za alkohol, a ne dan za druženje sa porodicom – onom koju sam treba da stvorim. I onda doživim, da me izvinite na izrazu, da čujem od babe rečenicu:
“Kad ćeš ti negdje da ga “zaglaviš”, vrijeme ti je”, jer je ona u mojim godinama već imala dvoje djece i sagrađenu kuću. A kod nje sve to zvuči malo prostije jer nema apsolutno jednu dlaku na jeziku.
A kako je i zašto do toga došlo?
Pa, u porodici očekujemo prinovu. Nedavno smo saznali. Zbog toga je moja tetka organizovala porodičnu večeru sa idejom da se okupimo svi, nazdravimo i podržimo. I onda kreće svojevrsna tortura mog lika i djela.
“Kad ćeš ti da se uozbiljiš?”, “Koliko ti je godina već, mogao bi lozu da produžiš, jedino si muško u porodici. Nije samo do tebe, do prezimena je”, “Vrijeme ti je da se ženiš”, a onda kreće ono megalomansko ubrzavanje vremena i brojanja mojih godina.
“Napunio si 28, ušao si u 29, to ti je 30 već, šta ćekaš, požuri”.
Dalje se, po običaju, nadovezuje priča o mojoj samoživosti jer, kako su oni zaključili, zbog toga što nemam dijete, nemam ni obzira prema drugim ljudima, gledam samo sebi da udovoljim, što nije neistina – što ne bih ako mogu – itd… Mogu da nabrajam i gušim tekst primjerima do prekosutra.
Na to sam samo ustao, pozdravio se sa svima i otišao na koktele, bila srećom subota veče, a njima ostavio teme za razgovor i iščuđavanje, ko da se nisu dovoljno iščudili jer cijeli život živim po svom, što nije baš “u vinklu” po onom njihovom.
Da, nisam vam napomenuo da živim u selu. Nije ni u gradovima nešto bolje, ali su granice malčice više i tolerancija na “samoživost” kud i kako veća.
A što se generalno ove teme tiče – ako neko poželi porodicu i sa 18 godina – samo naprijed, ako se nekome ne rodi želja ni sa 48, opet za poštovanje, jer nam život nije podaren da bismo se nužno i isključivo dalje reprodukovali. Neka ga svako živi onako kako mu prija, a kad bismo manje uređivali tuđe, možda bi naši sopstveni bili uređeniji.
I spreman sam da će me razapeti sada čuvari porodičnih vrijednosti jer im rušim snješka ovim tekstom, ali vidjeli smo nažalost užasne primjere onih koji “s vjerom u Boga” “ubijaju Boga u drugima”.
I čemu sve ovo, ako se neko pita?
Pa, ne stvarajte porodice na silu samo zato što probijate neke izmišljene rokove i da biste štiklirali stavku na seoskoj “to do” listi. Onda kad ste ispunjeni i zadovoljni sobom, bićete i dobra podrškaa svom djetetu i svom partneru, a ne neko ko samo traži izgovor da pobjegne od kuće jer ga unesrećuje taj novi život za koji nije bio spreman. A znamo svi mnogo takvih primjera. (Viktor Veličković/Naj portal)
Sudbine
Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!
Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.
„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.
Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.
„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.
Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.
„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“
Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.
„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.
I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.
Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.
„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.
Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.
„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.
Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.
„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.
Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)
-
Astrologija4 godine
Lunarni kalendar: MJESEČEVE MIJENE ZA 2021. GODINU
-
Zanimljivosti4 sedmice
Horor u BiH: Bh. pjevačicu brutalno pretukao suprug, snimak kako je udara nogama u glavu ledi krv u žilama
-
Vidoviti ljudi4 godine
Proročica Vera Čudina “ne vidi” ništa lijepo: TEK NAM PREDSTOJI HAOS, JER STIŽE OPASNIJI VIRUS OD KORONE!
-
Zanimljivosti4 mjeseca
Nafakali doktor Edib Šarić iz Mostara: DOBIO 17 AUTOMOBILA NA POKLON