Pratite nas

Sudbine

Nosi to sa srpske zemlje: ZBOG ŠAHOVNICE U SVATOVSKOJ KOLONI MLADOŽENJA ROBERT TOMIĆ ZAVRŠIO U BOLNICI

Published

on

Dan koji je trebao biti najsretniji u životu za Roberta Tomića i njegovu izabranicu pretvorio se pravi horor, kada su 30. oktobra ove godine oko 13:20 sati dvojica mladića srpske nacionalnosti, automobilom marke Audi A6, karavan, zlatne boje presreli i zaustavili svatove, jer je u koloni bila jedna hrvatska zastava.

Cvijan Cvijanović i Siniša Stevanović osim što su prijetili svatovima, otrgnuli su hrvatsku zastavu, te je Stevanović drškom pištolja udario mladoženju u glavu, nakon čega je mladoženja odmah prevezen u Kantonalnu bolnicu Orašje.

Svi se nadaju kako će policija ipak uraditi svoj posao, te nasilnike strogo kazniti.

“Mislio sam da neko zaobilazi kolonu jer svatovi idu malo sporije. Nisam ni slutio šta će se dogoditi. Autom su potom popriječili put i tada je krenula agonija. Oteli su zastavu, slomili i stavili u auto. Izašao sam vani da vidim o čemu se radi.

Tada je Siniša Stevanović izvadio pištolj, repetirao ga i upro u mene. Krenuo sam u samoodbranu da maknem pištolj, nakon čega me on tim pištoljem udario u potiljak glave, poslije čega sam pao.

Kada sam pao krenuo me udarati nogama“, ispričao je za portal Dnevnik.ba Robert Tomić.

Kum Tomića, Ilija Babić rekao je da je razočaran reakcijom policije RS.

“Kada je kolona zaustavljena izašao sam iz auta i vidio Cvijana Cvijanovića koji je sa mnom išao u školu. Odmah iza mene je izašao i Robert. Tada je Siniša Stevanović iz kutije izvadio pištolj i napao Roberta.

Nakon što je ozlijedio mladoženju sjeli su u auto i pobjegli. Unesrećenog smo odmah stavili u auto i odvezli su ga u bolnicu u Orašje. Bilo je užasno, ljudi su bili prestrašeni, djeca su plakala.

Pozvali smo odmah policiju, a kada su došli policajac nas je pitao, parafraziram,

‘Zašto ste i pokazivali zastavu kad znate šta će biti?’.

Odmah smo rekli imena napadača, međutim oni su tek sutra dan otišli na ispitivanje“, izjavio je Babić.

U Kantonalnoj bolnici u Orašju, mladoženji je pružena ljekarska pomoć, a rana koju je dobio od udarca pištoljem je ušivena. Ustanovljeno je da je dobio i potres mozga.
Mladenci su se nakon svega, ipak, vjenčali. Čak je održano i svadbeno veselje.

Reagovalo je hrvatsko veleposlanstvo u BiH. Oni su, u utorak, osamog novembra uručili notu pomoćniku ministra inostransih poslova BiH Frani Planiniću. U noti oni su iskazali zabrinutost zbog fizičkog napada uz prijetnju oružjem na pripadnike hrvatskog naroda u BiH, državljane Republike Hrvatske i simbole hrvatskog naroda u BiH, koji se dogodio 30.10.2022 u mjestu Lončari na magistralnoj cesti Tuzla –Orašje (područje entiteta Republika Srpska)-

U diplomatskoj noti se dodatno ističe da su ovaj i slični napadi neprihvatljivi izraz javnog raspirivanja nacionalne mržnje, razdora i netrpeljivosti među konstitutivnim narodima u Bosni i Hercegovini, te pozivaju nadležne institucije u Bosni i Hercegovini da osude i sankcioniraju ovaj nacionalnom mržnjom motiviran događaj.

Šta li će na sve ovo kazati dva oka u glavi – Dodik i Milanović. (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending