Pratite nas

Sudbine

Šokantne scene u Bijelom Polju: NAKON SMRTI U DOMU, MRTVOJ ŽENI NEKO IZVADIO ZLATAN ZUB I UKRAO PRSTEN SA RUKE

Published

on

Štićenicu Doma za stare u Bijelom Polju C.S., koja je u toj ustanovi preminula 19. oktobra, neko je nakon smrti pokrao, tvrdi njen bratić Blažo Stamatović. Iz Uprave policije za podgovoričke Vijesti su kazali da je u toku istraga, a iz Doma starih poručili da se prvi put sreću sa takvim optužbama i da je rasvjetljavanje slučaja prije svega u njihovom interesu.

“Kada nam je javljeno da je tetka preminula, odmah smo stupili u kontakt sa socijalnom radnicom koja nas je obavijestila da preminula nema novca i dragocjenosti. Bili smo saglasni, ali smo imali opasku”, rekli smo joj da tetka ima samo burmu na domalom prstu desne ruke, koja nam je jedino bogatstvo od nje. Socijalna radnica odgovorila nam je da burme nema.

Stamatović ističe da je, kada su došli do Doma starih u Bijelom Polju, tražio da vidi tijelo svoje tetke.

“Dozvolili su nam. Ušli smo i pogledali. Kada smo ustanovili da nema burme na njenom domalom prstu desne ruke, otvorio sam njena usta i vidio da joj je izvađen zub iz gornje vilice, na kom je bila zlatna krunica. Uznemirio sam se. Nisam mogao ni da sanjam da se takvo nešto može dogoditi kod nas. Vikao sam na osoblje, tražeći odgovor – ko je skrnavio leš moje tetke. Tražio sam da se u slučaj uključi policija, a onda su oni pozvali interventnu policiju da dođe zbog mene. Kada su došli, bili su jako korektni jer sam ih pitao samo što bi oni radili da im neko vadi zube iz vilice mrtvih srodnika”, kaže Stamatović.

Dodaje da je siguran da tako groznu stvar nisu uradili ni socijalna radnica, niti direktor, ali da očekuje da se utvrdi odgovornost.

“Socijalna radnica se skamenila kada je vidjela da je neko tetki izvadio zub. Pitao sam je da nije, slučajno, tetka u međuvremenu bila kod zubara, pa možda tamo izvadila zub, kako se ne bih ogriješio o nekome. Odgovorila je da nije. Došla je policija, kriminalistička ekipa je na licu mjesta izvršila uviđaj, a mi smo pošli da dajemo izjave”, priča Stamatović.

Objašnjava da su tetku, koja je bila dementna, u Dom starih smjestili prije godinu i po i od tada je stalno obilazili.

“Imala je težak život, sa šest godina ostala je bez majke, sa bratom, mojim ocem, koji je tada imao sedam dana. To je bio život pun patnje. Pod starost je oboljela od demencije. Odveli smo je u Dom starih, ali tamo se žalila da joj nestaju telefoni, deset smo ih odnijeli, ali mi smo mislili da ih negdje zaboravlja jer je dementna. Isto je bilo i kada bi se, nakon što donesemo po tri četiri kese voća, žalila da su joj dali samo jednu mandarinu”, kaže Stamatović.

On ističe da vjeruje da nadležni neće pronaći ni prsten ni zub, ali da se bori kako se ta gnusna stvar ne bi dogodila nikada više, nikome.

Iz Uprave policije odgovorili su Vijestima da su Odjeljenju bezbjednosti Bijelo Polje 19. oktobra, oko 20 časova, zaposleni u Javnoj ustanovi Dom starih u Bijelom Polju – prijavili da je rodbina preminule C.S. prilikom preuzimanja njenog tijela primijetila da nedostaju vrijedni lični predmeti. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending