Pratite nas

Sudbine

Kako je Mile Domazet spasio ukradenu bebu: OTMIČARKA JE S OTETIM DJETETOM PLANIRALA DA POBJEGNE U LIVNO

Published

on

Penzionisani policajac iz Makarske Mile Domazet 1988. godine u Splitu je pronašao otetu bebu. Nakon više od 30 godina htio je stupiti u kontakt sa ženom koju je tada, kao bebu, spasio. Nije se sjećao mnogo toga osim da je živjela u splitskom Getu i da se prezivala Delić.

“Ta beba je danas već žena, a ja ne znam zna li ona uopće da je bila ukradena”, kazao je nedavno Domazet za portal Makarska Danas.

“Bio je kraj septembra, znam da je bila berba grožđa. Bio sma na Zelenki, vozio sam policijski motor kad me nazvao dežurni i rekao da su dobili dojavu da je ukradena beba stara tri mjeseca u Splitu. Napomenuo je da obratim pažnju ako negdje nešto čujem ili vidim, raspitam se i javim. Ma nije prošlo ni 10 minuta i ja sam igrom slučaja naišao na tu bebu. Vozio sam motor u leru nizbrdo pa sam čuo plač bebe u gostionici Kuvajt koja se nalazila kod Biokovke. Svi su me pogledali kad sam došao na vrata, a ja sam otišao u kuhinju odakle se čula beba. Tamo sam ugledao ženu kako previja bebu na stolu od rostfraja, okruženu kuhinjskim noževima. Uznemirila se kad sam je pitao što radi. Htjela me je otjerati govoreći da joj smetam”, ispričao je.

Odmah je pretpostavio da je to bila oteta beba.

“Zvao sam kolege i rekao da me je žena izvrijeđala kao službenu osobu samo da imamo razlog da je privedemo. Sjeli smo u policijsko vozilo. Motor sam ostavio i sjeo pored žene pozadi jer me bilo strah da ne bi naškodila bebi”, prisjetio se Domazet.

Žena je tvrdila da je bebu rodila carskim rezom. čak je na sebi napravila pravi rez na stomaku kako bi izgledalo kao da je rodila bebu. Kasnije je ipak sve priznala i ispričala da je odsjela u hotelu Bellevue u Splitu i vrebala majku s bebom, čak se i upoznala s njom. Jednom je majka bebe ušla u trgovinu i, kako je stekla povjerenje u nju, ostavila ženi bebu u kolicima. Ova je iskoristila priliku i pobjegla. Planirala je otići s otetim djetetom u rodno Livno. Prije toga se spetljala s nekim taksistom koji joj je rekao da će je ženiti ako bude mogla roditi djecu. Na koncu je lažirala carski rez i odlučila ukrasti bebu. Što se kasnije dogodilo, Domazet kaže – ne zna. Roditelje bebe je nakratko vidio, a slučaj su preuzeli inspektori.

“Jako bih volio stupiti u kontakt s tom danas ženom. Možda bi i nju zanimalo ko ju je našao i kako je bila oteta, ako joj je to uopće rečeno”, rekao je Domazet za makarsku danas.

NIje prošlo ni sat vremena vremena nakon što je tekst objavljen, putem društvenih mreža javila se Branka, žena koju je kao bebu Domazet spasio.

“Čuli smo se, i oboje smo plakali. Još uvijek ne mogu doći sebi od emocija, na momente sam normalan, a onda mi opet knedla u grlu. Nažalost, ostala je bez oba roditelja, sama je s dvoje djece, i dalje živi u Getu, i nije joj bilo lako u životu. Dogovorili smo se za susret. Uglavnom, ona je znala da je bila ukradena, ali nije znala detalje. Rekla mi je da je to bilo 1988.godine, a ne 1984. Pogriješio sam, ali ko će se više sjećati” ispričao je Domazet dodajući kako ih je spojio zajednički prijatelj na Facebooku. (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending