Nema osobe koja nije čula ili pročitala bajku o Crvenkapice, ali malo je onih koji znaju priču o Zelenkapici iz Bosne.
Riječ je o Duški Radovanović, iz sela Riječani kod Laktaša. Ona je napustila Njemačku i vratila se u rodni kraj, te s mužem i djecom uzima ono najbolje iz prirode. Okrenula se potpuno prirodnom načinu života.
Duška je licencirani računovođa i predavač engleskog jezika, a Aleksandar bravar. Iako su njihova djeca trebalo da krenu u školu u Njemačkoj, gdje su otišli trbuhom za kruhom, ova porodica odlučila je da se vrati i osnuje svoje gazdinstvo.
Kažu da im je sad lijepo i da mogu od toga živjeti, a višak proizvoda prodaju. Zbog problema sa alergijama i astmom kupili su prvu kozu a sada uzgajaju i ovce, kokoške, patke, svinje. Odlučili su se za bio proizvodnju, bez sertifikata, jer smatraju da je svaki oblik hemije štetan. Kažu da u prirodi imamo sve i za uzgoj biljaka, ali i lijekove za svaku ljudsku boljku.
Od milja je zovu Zeklenkapa. Nije nadimak dobila zbog kapice već zbog toga što u ootrazi za ljekobitim biljkama godinama šumom hodi.
“Šuma je moj drugi dom. Ona je meni sve. Imam sve, osim zelenog šešira”, rekla je Duška za Novu BH.
Svakodnevno odlazi u posjetu svojoj majci šumi, nosi korpicu, samo što ja njoj ne nosi toliko darova koliko ona daruje njoj. Kaže, da se više plaši vukova iz ljudskog okruženja, nego onih iz šume. A koliko je zaljubljena u čari šume, kazuje kako njen muž u šali ponekad zna kazati kako bi volio da bude bar na kratko jedna biljka za kojoj traga Duška, ubere je i veoma je pažljiva prema njoj.
Duška od darova prirode pravi razne meleme i kreme, pomažu mnogima. Porodica joj je najveća podrška. (Naj portal)
