Pratite nas

Sudbine

Nevjerovatna ispovijest jedne Banjalučanke: SA 19 GODINA SAM PREOTELA NOVOG MAJČINOG MOMKA

Published

on

Jasmina iz Banjaluke koja sada ima 27 godina, podijelila je svoju priču na jednom forumu i otkrila kako je sa 19 donijela odluku koja je uništila život njene majke, a zbog koje se i dan danas kaje.

“Moji su se razveli kad mi je bilo 16 godina, i sada mogu da kažem da je to bila dobra odluka. Veoma mladi su se vjenčali, majka me je rodila sa 17 godina i mislim da nije čestito ni stasala u ženu, a već je morala da ljulja bebu i kuha ručkove. Njihov brak je bio “živi pakao”, svađali su se svakodnevno, ako ne zbog familije i toga što se moja majka nije trpila sa mojom babom, onda zbog para. Tata je bio “običan” radnik, VKV majstor u fabrici, mama je radila kao kuharica u restoranu kod ujaka. Para je bilo dovoljno tek za osnovno, a kako smo brat i ja rasli, problem sa novcem je postajao sve očitiji – pričala je Jasmina.

Godinu dana nakon razvoda, njen tata je već počeo da se viđa s drugom ženom, udovicom iz njihovog kraja, kod koje se čak brzo uselio. Jasmina, njen brat i majka živjeli su u stanu koji im je otac prepustio, a koji je dobio od firme…

“Imali smo mir, nije više bilo svađa, ali jako mi je nedostajao tata. Krivila sam mamu zbog razvoda, mislila sam da je mogla da bude malo tolerantnija, da ponešto prećuti. Tako mi je makar i baka stalno govorila: “Da je tvoja majka držala jezik za zubima, kao prava žena, nego je morala da raskući kuću”. Njenih riječi se i danas savršeno dobro sjećam.

Prošla je još jedna godina, a ova mlada žena kaže da je svo vrijeme mislila kako će se roditelji jednog dana, kada se strasti stišaju, pomiriti, nije je brinulo što otac živi s drugom ženom. Nisu imali djece i za nju je to bio znak da nije odustao od svoje “prave” porodice. Sve se promijenilo kada je mama počela da se viđa s kolegom, dvije godine nakon razvoda…

“Taj čovjek je tek počeo da radi kod ujaka, bio je neiskusan kuhar, a moja mama je bila zadužena da mu pokaže posao. Iako je profesionalno bila dosta iskusnija, između njih bilo svega par godina razlike, bio je samo pet godina mlađi od nje. Prvo sam primijetila da je sve duže da ostajala na poslu, a onda je počela da se sređuje, da uveče stavlja viklere na kosu i ujutru maže karmin. Sve sam to posmatrala ispod oka, i ja sam već imala 18 i znala sam šta to znači… – nastavlja svoju priču Jasmina.

Kako bi spriječila majku da započne vezu sa drugim muškarcem, počela je sve češće da svraća u restoran.

“Računala sam na to da neće ništa da uradi kad sam ja tu. Iz škole bih se uputila pravo kod nje na posao i sjedila kod ujaka u restoranu, maltene do fajronta. Taj mamin kolega je bio veoma ljubazan prema meni, stalno mi pripremao neke specijalitete, odvajao hranu koja bi preostala od drugih, pa mi servirao na svečanom tanjiru kao da sam neka uvažena gošća.

“Sada, iz ove perspektive, shvatam da je želio da mi se dopadne, htio je da ga prihvatim kao maminog “specijalnog prijatelja”. Tada to nisam znala. Mislila sam da mi šalje tajne signale i da mi se udvara, jer kako bi mogla da mu više dopadne žena od 35 godina od jedre djevojke? Započela sam igru, veoma planski i perfidno, s jasnom namjerom da ih rastavim… I uspjela sam u tome, on je popustio pred mojom mladošću. Započeli smo vezu i javno, ništa nisam krila od majke, čak sam se trudila i da joj dam do znanja svaki put kada smo imali odnose… Htjela sam da ga zauvijek izbrišem iz njene glave.

“Majka je sve vidjela, bilo joj je jasno da sam ja sve inicirala, samo nisam znala da li zna i zašto… Nisam znala da li shvata da hoću da je odvojim od drugog muškarca i privolim da se vrati tati…

Samo mi je jednom prilikom rekla da pazim na sebe. Eto toliko. Ni “nemoj”, ni “sram te bilo”, ništa nije ni pitala. A ja sam mislila da sam odnijela veliku pobjedu nad njom!

Naravno, njena veza sa tim muškarcem je kratko trajala. Nisu imali ništa zajedničko, i Jasmina se okrenula svojim vršnjacima. On je od sramote napustio restoran i preselio se u drugi kraj grada. Godine su prolazile, Jasmina je nakon fakulteta napustila kuću, a potom i našla dečka za koga će se udati. “Onog” muškarca ni ona ni majka nisu spominjale. Sve do noći uoči svadbe.

“Gledale smo neke stare slike, obje raznježene i plačne, kada smo naišle na fotografiju ujakovog restorana. Na slici su bili svi zaposleni, a on se vidio u pozadini. I tada mi je prvi put rekla nešto od čega sam tada, kao 18-godišnja klinka, najviše strahovala:

“Je l’ znaš da me je bio zaprosio i da je trebalo da se vjenčamo?

Briznula sam u plač i molila je da mi oprosti. Pomilovala me je po glavi i rekla da ne brinem, da je bolje što se tako završilo i da mi je sve odavno oprostila.

Ali ja sebi nisam. Zbog klinačke oholosti i ljubomore uskratila sam joj šansu za ljubav – napisala je Jasmina, a njena priča podijelila je stavove. Jedni su je tješili, ali veliki je broj onih koji su je žestoko osudili. (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending