Sudbine
Živi od pekmeza i meda: SREBRENIČANKA PO RECEPTURI IBRAHIMA BEČIĆA
U životopisnom Jasikovcu na obroncima planine Majevice, u Bosni i Hercegovini, u domaćinstvu porodice Bećić već decenijama se peče jabukov pekmez.
Vrijedni domaćin Ibrahim Bećić je u vrijeme posjete ekipe Anadolije pekao 14 ovogodišnju “turu“ i kaže da će ih biti još jer je, za razliku od prošlih, ova godina itekako rodna.
Nekada je stupa u njegovoj avliji radila dan-noć. Ibrahimovi roditelji, amidže i rođaci smjenjivali su se za stupom, vrijedno radeći i proizvodeći pekmez. Danas je proizvodnja olakšana, pa on pod nadzorom majke Izete sam sve radi. Dok u tavulji miješa jabukov sok, Ibrahim priča kako je bit proizvodnje jabukovog pekmeza upravo u samom kuhanju.
“Pekmez kada se kuha, dobro je, najoptimalnije je, da se kuha samo jedna tavulja u koju se istrese 60 litara i dobiješ čisti pekmez“, objašnjava Ibrahim Bećić.
Jabuka koju koristi za pečenje pekmeza nije prskana. Sve je iz prirode i zbog toga jabukov pekmez često nazivaju i prirodna infuzija u podrinjskim i majevičkim krajevima gdje se pekmez tradicionalno peče.
“Jabuka, nije prskana, sve što dodajemo nekad je malo umjetnog ili stajskog gnojiva oko stabla. Nema prskanja ni u beharu, ni u plodu, ni u čemu. Sto posto prirodno, a što se tiče samog pekmeza samo je sok od cijeđenih jabuka i nema dodatka ni zrna šećera, sve je prirodno“, priča Bećić.
Uspio je ispeći 120 kilograma, ali planira peći pekmez i narednih dana. Pekmez peče za sebe, za poklone, a dobro je i kada nešto završi u prodaji.
“Ovaj pekmez koji pečemo je od jabuke samoniklice i negdje je zovu Srebreničanka. Izuzetno je dobar za podizanje imuniteta, za jačanje krvne slike i ja ga volim uvijek jesti. Najviše ga volim jesti kada ga stavim u tanjir, pa ubacim kajmaka i uzmem vruće pogače. To je nešto najslađe“, kroz smijeh govori Ibrahim.
Od vrijednog rada može se pristojno živjeti, imati neovisno domaćinstvo od cijena u prodavnicama, ali najveći benefit je što su proizvodi neprskani i zdravi. Pored pečenja pekmeza Bećić kaže kako mu je lakše reći čime se ne bavi. U avliji ima košnice, a med proizvodi od 1997. godine. Slučajno je nabavio dvije košnice, zavolio taj posao, i trenutno ima 30-ak košnica.
“Ovom medu i ovom pekmezu nema roka trajanja. Kako stoje mogu biti samo bolji. Ne gube ništa na kvaliteti to je sto posto“, kaže Ibrahim Bećić iz Jasikovca na području Općine Teočak.
Proizvodnja zdrave hrane, smatra on, ne bi trebala imati alternativu u Bosni i Hercegovini. Međutim izostaje organizacija, sistem i podrška. Pred hladnu zimu jedna kašika jabukovog pekmeza je prijeko potrebna organizmu. (Naj portal)
Sudbine
Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!
Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.
„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.
Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.
„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.
Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.
„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“
Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.
„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.
I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.
Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.
„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.
Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.
„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.
Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.
„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.
Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)
-
Astrologija4 godine
Lunarni kalendar: MJESEČEVE MIJENE ZA 2021. GODINU
-
Zanimljivosti4 sedmice
Horor u BiH: Bh. pjevačicu brutalno pretukao suprug, snimak kako je udara nogama u glavu ledi krv u žilama
-
Vidoviti ljudi4 godine
Proročica Vera Čudina “ne vidi” ništa lijepo: TEK NAM PREDSTOJI HAOS, JER STIŽE OPASNIJI VIRUS OD KORONE!
-
Zanimljivosti4 mjeseca
Nafakali doktor Edib Šarić iz Mostara: DOBIO 17 AUTOMOBILA NA POKLON