Pratite nas

Zanimljivosti

Jedan Bosanac pokrenuo raspravu o vjeri: HOĆE LI MI OVJERITI KNJIŽICU S NEBA, A NEMAM ZDRAVSTVENO OSIGURANJE?

Published

on

Jedan Bosanac je dugo razmišljao o vjeri, ateizmu i agnosticizmu te zbog čega su se ljudi opredijelili za određeno. To ga je motivisalo da se obrati korisnicima Reddita i pita kakve su njihove priče. Korisnicima Reddita je napisao: “Pitanje za ateiste, agnostike i vjernike, šta vas je natjeralo da postanete vjernik, ateist ili agnostik? Koji događaj ili životna situacija?” Njegovo pitanje je otkrilo razne priče.

Prvi vjernik koji se javio napisao je slijedeće:
“Ništa posebno me nije natjeralo, niti su moji bili neki vjernici. Osvrneš se oko sebe i ako razmisliš dobro vidjet ćeš bezbroj dokaza Božjeg postojanja. Od smjene dana i noći, ekosistema prirode, svemira, ljudskih čula, stvaranja čovjeka od kapi sjemena, itd. Ja sam musliman, ali pripadnici drugih religija također dokaze pronalaze u sličnim stvarima, tako da mi više ima smisla da čovjek za božanstvo uzme sunce ili vodu, nego da bude ateist jer ako nema religija, kako onda možemo znati što je dobro, a što je loše? Ko je odredio da je loše da ja sad izađem na ulicu i ubijam ljude? Također, nema smisla da ne postoji neki “Viši sud” jer evo, ako imaš nekog tiranina koji je kriv za smrt milion ljudi, a umro je prirodnom smrću, nema baš smisla da prođe to sve baš tako, bez da bude na neki način kažnjen, zar ne?”, rekao je jedan Bosanac.

Uključio se i jedan ateist iz Hercegovine. On je kazao slijedeće:

“Nisam u potpunosti ateist, ali sam se poprilično odvojio od vjere kada mi je mama rekla da proučim suru kad sam bio u ogromnom problemu koji se ne rješava ‘božjom pomoći’. Prije toga mi se malo ogadila vjera kad je ista ta mama na početku korone rekla: ‘I treba malo da Bog pročisti svijet’, na što sam joj ja rekao: ‘Što da ja dobijem koronu ili otac koji ima karcinom i prima kemoterapiju pa umre jedno od nas?’. Ja razumijem da dosta ljudi pronalazi mir u vjeri i to je dobro ako ti pomaže, ali nemoj mi majke ti govoriti da se pomolim Bogu dan prije nego trebam otići doktoru i nemam zdravstveno osiguranje, neće mi knjižicu ovjeriti iz neba”, objasnio je Hercegovac.

Jedan agnostic je napisao:
“Ne znam postoji li neka veća sila ili ne, a religiozan nisam. Valjda me to čini agnostikom. Knjige velikih monoteističkih religija same od sebe se više čine kao kodeks ponašanja s univerzalnim i teškim posljedicama po svaku osobu ako se ne prati. Koristile su se i u dobre i u loše namjere jer su ljudi koji su ih koristili bili dobri i loši. Ne vjerujem da ih je napisao Bog jer kao savršeno biće te bi knjige bile savršene, ali nisu. Napisali su ih ljudi s tadašnjim moralnim načelima i ona se razlikuju od današnjih. Radije bih se vodio vlastitim vrijednostima. Ako Bog postoji, ne vjerujem da je to biće opisano tačno bilo kojom religijom. Ako je Bog svemoćan i sveznajući, sve vezano za Boga je izvan našeg razumijevanja i dosega. Bog je po meni ideja za ono što pokreće našu stvarnost”, rekao je jedan muškarac.

Jedan vjernik islamske vjeroispovjesti je napisao:

“Rođen sam kao musliman i tako sam se izjašnjavao, ali niti moji roditelji, niti ja nismo prakticirali, tj. samo bismo postili i ne bismo pili tokom Ramazana i Bajrama. Onda mi je umrla jedna draga osoba te me to podsjetilo da smo svi smrtni pa se od tada pokušavam stalno klanjati i ne radim haram i slično”, rekao je muškarac iz Sarajeva.

Uključila se jedna djevojka, ateista, koja je napisala slijedeće:

“Shvatila sam relativno rano da se neke priče iz Biblije veoma suprotstavljaju moralu koji bi trebale zastupati. Shvatila sam da mi Bog ne treba. Onda sam se pokušala kritički osvrnuti na sve što religije i vjerske knjige govore o njemu. Tako sam shvatila da mi se Bog, kako je opisan, ne sviđa. Uočila sam u svom okruženju da mnogi vjernici skoro uopće ne čitaju svete knjige svoje religije. Za njih je religija nešto što su naslijedili od porodice i slabo im je poznata filozofija njihove religije. Iskreno, nemam ništa protiv ljudi koji vjeruju u Boga. Upoznala sam nekoliko veoma pobožnih i teološki informiranih ljudi s kojima mi je bilo zadovoljstvo razgovarati. Često mi ti “pravi vjernici” djeluju veoma sretno, tolerantno i smireno”, rekla je jedna ateistica. (Naj portal)

 

Zanimljivosti

VIDEO Slučajni susret otkrio zanimljive detalje: Koji Sarajlija je najmlađi taksista u Evropi

Published

on

Edin s našim novinarom Batom Šišićem

Mjesec je novembar, a u Sarajevu pao prvi snijeg. I, kako obično biva sa vremenskim nepogodama veći dio građana koristi usluge taksista grada Sarajeva. A takom mog kratkog boravka u Sarajevu bio sam i ja njihov potrošač.

Osmijeh od uha do uha

Iskreno, obično se ne vozim Sarajevo taxijem iz nekih mojih prijašnjih loših iskustava sa tom firmom. Ali, ovaj put mi se mnogo žurilo i nisam birao, a prvi taksi koji sam zaustavio bio je upravo Sarajevo taxi. I, tako sjedam u auto, a odmah po ulasku dočeka me osmijeh vozača, kako se kaže u narodu, od uha do uha. Dečko jako mlad, veseo, komunikativan.

Pruža ruku da se upoznamo i reče da se zove Edin Čaušević. Vidio sam da je po godinama veoma, veoma mlad, pa moja novinarska znatiželja nije mi dala mira, pa ga upitah za godine. I, tako započe naša veoma zanimljiva komunikacija.

– Ja sam najmlađi taksista u Sarajevu, ako ne i u BiH ili bolje rečeno u Evropi. Imam samo 19 godina i naslijedio sam zanimanje moga oca, koji je bio dugogodišnji taksista u Sarajevu. Ustvari ovo je porodišni posao i naša porodična tradicija. Ima još mladih taksista, ali ja sam opet najmlađi od njih, jer ta neka starija generacija i generacija mog oca polagano odlaze u penziju, pa mi djeca preuzimamo. Nastavljamo zanimanje i posao kojim su se oni bavili. Moram da kažem da se mi mladi taksisti svi držimo zajedno, pazimo jedni na druge – rekao nam mladi Edin.

Njihovo dijete

Kako su te prihvatili stariji taksisti?

– Veoma, veoma lijepo. Mog tatu su svi poznavali i poštovali, ustvari prihvatili su me kao da sam njihovo dijete, što realno i jesam. Veoma često me kontaktiraju, nude pomoć pitaju me da li znam sve ulice, kako se općenito snalazim u poslu. Ali, mi ove mlađe generacije više sa tim nemamo problema, svi imamo ove pametne telefone, aplikacije. Jednostavno posao taksiste je veoma, veoma zanimljiv.

 

Po ulasku odmah sam primijetio da si veoma komunikativan, nasmijan.

– Iskreno taksisti su ogledalo svakog grada, ambasadori svakog grada. Jer svaki stranac koji dođe u grad većinom sjedne u taksi i, prvi njihov susret sa nekim recimo iz Sarajeva je upravo vozač taksija. Jednostavno taksista stvara prvi utisak o jednom gradu. Ja govorim više stranih jezika tako da mi je to jedna olakšavajuća okolnost po pitanju ovog posla i komunikacije sa ljudima.

Edin Čaušević osim što vozi taksi, uporedo sa poslom je i student.

– Da, tako je. Studiram informatiku, softverski inžinjering je bio moj izbor. To je ono što ima smisla uz ovaj posao koji radim. Jer u ovom poslu sam slobodan, nemam ograničeno vrijeme, tako da mogu da studiram.

Student Informatike

Kada završiš studij da li ćeš se nastaviti baviti taksijem?

– Jedno sigurno znam, da porodični posao neću ostaviti, ali vidjet ću šta će mi još život donijeti i gdje će da me odvede. Sa informatikom se može raditi iz svakog dijela našeg lijepog Sarajeva, tako da nismo ograničeni sa mjestom gdje se u tom trenutku nalazimo. A, meni je to veoma bitno da imam tu neku slobodu, koja meni mnogo znači.

Na pitanje da li je teško biti taksista u Sarajevu, Edin je odgovorio:

– Za mene zaista nije, jer mi svi mladi, pa tako i ja puni smo energije, elana. Meni se lično sviđa što upoznajem nove ljude, jedino je saobraćaj u Sarajevu malo specifičan. Ali, za mene je Sarajevo super u poređenju sa drugim gradovima u Evropi i regionu.

Da li se plašiš noćne vožnje, da li je bilo neprijatnih situacija?

– Da budem iskren, kako ja tako i moje kolege, mislim na ovu mlađu generaciju, mi baš biramo. Izbjegavam ili izbjegavamo da vozimo ljude koji su pijani ili pod dejstvom nekih od zabranjenih supstanci. Za sada zaista nisam imao nikakvih neugodnih situacija. Nekad ljudi to pogrešno shvate, ali zbog moje ili naše sigurnosti mi zaista biramo u trenutku koga ćemo da primimio u auto.

Siguran sam da je mnoge od vas koji ste ovo čitali, dirnula ova iskrena priča veselog i mladog sarajevskog taksiste Edina Čauševiča, čiji broj vozila je je 309 Sarajevo taksi.

Svaki nepoznati putnik, stranac koji uđe u njegov automobil shvatit će odmah koliko je Sarajevo, koliko je Bosna i Hercegovina gostoljubljiva zemlja i zemlja sa dosta mladih i veoma pametnih i talentiranih ljudi.

Bato Šišić (Naj portal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending