Pratite nas

Zanimljivosti

Ova baka zna šta je dobro: GOLI BATLER ZA 106. ROĐENDAN

Published

on

Baka Nora Šo nedavno je proslavila 106. rođendan i na poklon dobila golog batlera. Ona se našalila sa osobljem doma za stare u britanskom istočnom Midlandsu kako bi voljela da za divan dan „dobije“ muškarca, a želju joj je ispunila njena kćerka Gil Šo (67). Ona je angažovala golog batlera koji je obučen samo u leptir mašnu i kecelju poslužio baku sendvičima, pecivom i čajem tokom uzbudljivog popodneva za Norin rođendan.

Kako je ispričala, bakina kćerka Gil se trudi da majci svake godine za rođendan priredi nezaboravan provod. Sudeći po Norinim reakcijama, ovog puta prevazišla sva njena očekivanja. Uzbuđena bakica probudila se u 05.30 ujutru na svoj 106. rođendan nestrpljiva da vidi kako joj je iznenađenje pripremila kćerka.

“Nisam vjerovala da je stvarno go, morala sam da provjerim pa sam ga poslala po grickalice. Kad se okrenuo šokirala sam kad sam shvatila da ne nosi donji veš. Bilo je prilično zabavno, a ja sam morala da nastavim da provjeravam pa sam ga zamolila da donese i sendviče – ispričala je vragolasta bakica.

Ona ne krije da joj se dopala gola pozadina batlera i da je to bio savršen dan od početka do kraja. Batler je bio stasiti mladić Edi Beteridž (32) koji radi za agenciju koja se bavi iznajmljivanjem golih batlera za razne vrste proslava.

“Edi je bio visok, imao je lijepe oči i bio je veoma privlačan. Uopšte nije imao dlake na grudima što me je impresioniralo. Nikada nisam vidjela ništa slično – rekla je Nora.

Osoblje staračkog doma u kome je posljednjih godinu dana smještena Nora nije imalo ništa protiv dolaska golog batlera. Bakica je jedna od omiljenih stanarki ovog doma, pa su joj za rođendan poklonili kapkejkove u obliku broja 106 koji su simbolizovali njene godine.

“Ne mogu da vam otkrijem tajnu mog dugog života jer to onda neće biti tajna – rekla je bakica.

Nora je rođena u Mančesteru 6. avgusta 1916. godine. Tokom svog dugog života preživjela je dva svjetska rata, 18 američkih predsjednika i 20 britanskih premijera, a sad je po sopstvenom priznanju, prvi put vidjela golog batlera.

“Moja mama je istorijska knjiga koja hoda i govori. Sve je vidjela i prošla. Doživjela je da vidi automobile koji mogu sami da voze bez vozača, a niko u njenoj porodici nije ni imao auto kad je ona rođena. Toliko toga se promijenilo u njenom životu, ali je ona sve to prihvatila neobično lako – rekla je Norina ćerka.

Kako je ispričala Gil, njena majka se udala za njenog oca Harija Šoa 1939. godine neposredno prije izbijanja Drugog svjetskog rata. Dobili su troje djece, sina i 2 kćerke. Norin suprug je umro 1994. u 84. godini od kancera kože.

“Mama je bila domaćica i vodila je brigu o nama dok nismo odrasli. Nakon što je umro moj otac odbila je da se preuda jer nije željela po stare dane nikome da pere čarape. Vrlo je vitalna i sve do prošle godine kad je napunila 105 godina sama je brinula o sebi. Voli da plete i da bude okružena ljudima zato je riješila da se preseli u dom. I danas je zabavna i koketna, ima taj neki vragolasti sjaj u očima i uvijek je raspoložena za ples i smijeh – ispričala je bakina kćerka Gil.

Vitalna bakica prvi put je bila u bolnici sa 94 godine kad su ljekari utvrdili da ima rak crijeva. Sama je otišla na operaciju, izvadili su joj tumore i potpuno se oporavila.

“Ona je nevjerovatna i jedinstvena. Ne pije nikakve lijekove. Ove godine je imala koronu, kašljala je jedan dan i to je bilo sve. Cijelog života koristi samo sapun i vodu, a njena koža je i u 106 godini nevjerovatna. Ona je zdravija od mene – rekla je njena kćerka Gil Šo. (Naj portal)

Zanimljivosti

VIDEO Slučajni susret otkrio zanimljive detalje: Koji Sarajlija je najmlađi taksista u Evropi

Published

on

Edin s našim novinarom Batom Šišićem

Mjesec je novembar, a u Sarajevu pao prvi snijeg. I, kako obično biva sa vremenskim nepogodama veći dio građana koristi usluge taksista grada Sarajeva. A takom mog kratkog boravka u Sarajevu bio sam i ja njihov potrošač.

Osmijeh od uha do uha

Iskreno, obično se ne vozim Sarajevo taxijem iz nekih mojih prijašnjih loših iskustava sa tom firmom. Ali, ovaj put mi se mnogo žurilo i nisam birao, a prvi taksi koji sam zaustavio bio je upravo Sarajevo taxi. I, tako sjedam u auto, a odmah po ulasku dočeka me osmijeh vozača, kako se kaže u narodu, od uha do uha. Dečko jako mlad, veseo, komunikativan.

Pruža ruku da se upoznamo i reče da se zove Edin Čaušević. Vidio sam da je po godinama veoma, veoma mlad, pa moja novinarska znatiželja nije mi dala mira, pa ga upitah za godine. I, tako započe naša veoma zanimljiva komunikacija.

– Ja sam najmlađi taksista u Sarajevu, ako ne i u BiH ili bolje rečeno u Evropi. Imam samo 19 godina i naslijedio sam zanimanje moga oca, koji je bio dugogodišnji taksista u Sarajevu. Ustvari ovo je porodišni posao i naša porodična tradicija. Ima još mladih taksista, ali ja sam opet najmlađi od njih, jer ta neka starija generacija i generacija mog oca polagano odlaze u penziju, pa mi djeca preuzimamo. Nastavljamo zanimanje i posao kojim su se oni bavili. Moram da kažem da se mi mladi taksisti svi držimo zajedno, pazimo jedni na druge – rekao nam mladi Edin.

Njihovo dijete

Kako su te prihvatili stariji taksisti?

– Veoma, veoma lijepo. Mog tatu su svi poznavali i poštovali, ustvari prihvatili su me kao da sam njihovo dijete, što realno i jesam. Veoma često me kontaktiraju, nude pomoć pitaju me da li znam sve ulice, kako se općenito snalazim u poslu. Ali, mi ove mlađe generacije više sa tim nemamo problema, svi imamo ove pametne telefone, aplikacije. Jednostavno posao taksiste je veoma, veoma zanimljiv.

 

Po ulasku odmah sam primijetio da si veoma komunikativan, nasmijan.

– Iskreno taksisti su ogledalo svakog grada, ambasadori svakog grada. Jer svaki stranac koji dođe u grad većinom sjedne u taksi i, prvi njihov susret sa nekim recimo iz Sarajeva je upravo vozač taksija. Jednostavno taksista stvara prvi utisak o jednom gradu. Ja govorim više stranih jezika tako da mi je to jedna olakšavajuća okolnost po pitanju ovog posla i komunikacije sa ljudima.

Edin Čaušević osim što vozi taksi, uporedo sa poslom je i student.

– Da, tako je. Studiram informatiku, softverski inžinjering je bio moj izbor. To je ono što ima smisla uz ovaj posao koji radim. Jer u ovom poslu sam slobodan, nemam ograničeno vrijeme, tako da mogu da studiram.

Student Informatike

Kada završiš studij da li ćeš se nastaviti baviti taksijem?

– Jedno sigurno znam, da porodični posao neću ostaviti, ali vidjet ću šta će mi još život donijeti i gdje će da me odvede. Sa informatikom se može raditi iz svakog dijela našeg lijepog Sarajeva, tako da nismo ograničeni sa mjestom gdje se u tom trenutku nalazimo. A, meni je to veoma bitno da imam tu neku slobodu, koja meni mnogo znači.

Na pitanje da li je teško biti taksista u Sarajevu, Edin je odgovorio:

– Za mene zaista nije, jer mi svi mladi, pa tako i ja puni smo energije, elana. Meni se lično sviđa što upoznajem nove ljude, jedino je saobraćaj u Sarajevu malo specifičan. Ali, za mene je Sarajevo super u poređenju sa drugim gradovima u Evropi i regionu.

Da li se plašiš noćne vožnje, da li je bilo neprijatnih situacija?

– Da budem iskren, kako ja tako i moje kolege, mislim na ovu mlađu generaciju, mi baš biramo. Izbjegavam ili izbjegavamo da vozimo ljude koji su pijani ili pod dejstvom nekih od zabranjenih supstanci. Za sada zaista nisam imao nikakvih neugodnih situacija. Nekad ljudi to pogrešno shvate, ali zbog moje ili naše sigurnosti mi zaista biramo u trenutku koga ćemo da primimio u auto.

Siguran sam da je mnoge od vas koji ste ovo čitali, dirnula ova iskrena priča veselog i mladog sarajevskog taksiste Edina Čauševiča, čiji broj vozila je je 309 Sarajevo taksi.

Svaki nepoznati putnik, stranac koji uđe u njegov automobil shvatit će odmah koliko je Sarajevo, koliko je Bosna i Hercegovina gostoljubljiva zemlja i zemlja sa dosta mladih i veoma pametnih i talentiranih ljudi.

Bato Šišić (Naj portal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending