Za pjesmu “Hajro, Hajrija” mnogi misle da je sevdalinka, a njeni autori su Predrag Kojdić (tekst) I Radoslav Graić (muzika). Riječ je o festivalskoj pjesmi koja je prvi put izvedena na “Ilidži 71” u sarajevskoj Skenderiji, pred skoro osam hiljada posjetilaca I milionskim auditorijem u tadašnjoj Jugoslaviji, jer su festivalsku priredbu direktno prenosili svi republčički i pokrajinski RTV centri.
Safet je tada pokupio sve nagrade – publike, stručnog žirija i nagradu za interpretaciju.
“Bilo je to vrijeme dominacije sevdaha i Ilidžanskog festivala. Moj najvjerniji tekstopisac Predrag Kojdić je svojim sarajevskim vezama dogovorio sa organizatorima i sa vođama orkestra da “Hajru” pjeva Safet. Iskreno, bilo mi drago da i ja nešto komponujem za velikog Saju – priča legendarni Radoslav Graić, koji je inače rodom Bosanac, ali je godinama živio u Beogradu..
Bio je kraj jula. Ljeto pripeklo, napolju gori asfalt, unutra znoj lije na sve strane, a publika fantastična, karnevalska. Kad je Sajo izašao na binu i kad je zakucao “Hajru”, sala je proključala.
A znate li šta je Sajo upitao Graju, kada se vraio sa pozornice. Dok je brisao znoj, prvo pitanje je bilo:
“Kako je bilo? Kako sam pjevao”?
“To zapravo kazuje o odgovornosi pjevasča. Svi veliki pjevači su uvijek bili kritični prema sebi. Safet, Himzo, Silvana, Nada, Cune su jako puno držali do kvaliteta izvođenja. Imali su pozirivnu tremu – zapazio je Grajič.
Mi ga grlimo, ljubimo, čestitamo. Kažem mu “Sajo, oduševio si sve prisutne, ali mi jedino krivo što je pjesma predugaćka, traje duže od šest minuta.”
A Sajo će na to:
“Ma daj, bolan, ne valja ni pjesma od tri minuta, začas proleti.” Naravoučenije – kad je dobra pjesma, nek’ traje! (Naj portal)
