Pratite nas

Sudbine

U London otišao kao seljak, a vratio se u Bosnu kao lord: PRIČA O SEJFUDINU HODŽIĆU IZ ZVORNIKA

Published

on

Sejfudin Hodžić nakon ratne golgote odlazi iz Bosne i Hercegovine u Englesku, ali rahatluk kojeg je ostao željan i ljubav njemu dragih osoba, nisu mogle zamijeniti ni londonske funte.

“Najviše mi je falilo kvalitetnog vremena koji provodite sa prijateljima ili porodicom, jer u Londonu nemate za to puno vremena. Samim tim kvalitet tog druženja je vremenski i sadržajem limitiran. Nigdje ovog rahatluka bosanskog nema, ovakvog kvaliteta života nema. Da vi možete da radite i provodite vrijeme sa svojom porodicom, a isto tako da se družite sa svojim prijateljima”, kaže Sejfudin

Ipak, život u Londonu mu je proširio vidike, spoznao je tokom boravka tamo, prave vrijednosti života i ispričao anegdotu o profesoru koji ga je ispitivao o njegovom porijeklu.

“Ja onako stidno kažem iz jedne male zemlje Bosne. Pa me pitao, jesam li iz glavnog grada? – Ja kažem, ne, već iz jednog malog grada Zvornika. Pa kad me pitao da li smo imali zemlje i stoke, ja onako sav stidan kažem, ma jesam – sramota me, ja dijete sa sela”, rekao je Sejfudin i dodao:

“Kad sam sve to završio, on meni kaže: ‘Pa vi ste Lord’. Meni onako čudno, kako sam ja lord. Prošlo je dugo vremena kada sam ja shvatio, da u Engleskoj nije lako doći do vlasništva zemlje i onda često puta znam reći ‘Otišao sam u London kao seljak, vratio se kao lord’.

Sejfudin je tokom svog života radio u mnogim sektorima, ali i bankarskom sektoru. Novac koji je dobio, nikad neće biti dovoljan za količinu stresa koji je proživio na poslu, piše N1.

“Radio sam na Piccadilly Circus u centru Londonu, ali stres je maltene nemjerljiv, jer vi dnevno imate plasman kredita, kreditnih kartica u jednom danu. Da je to neidrživo, tri mjeseca ako preživite u tom okruženju, onda ste stvarno uspjeli. Dugo sam tu bio i taj stres je trajao neprekidno. Bez obzira, koliko vi zarađujete para, to na koji način ne opravdava onaj stres, zbog kojeg na kraju krajeva zdravlje ode”, rekao je on.

Dok s druge strane, idilično opisuje njegov trenutni život u Bosni i Hercegovini kojeg, kako kaže, nigdje na svijetu nema.

“Za razliku od toga u Bosni, ja sam jutros od svoje kuće u miru, da ne kažem lordovski sa sela krenuo iz Zvornika. Vozio se pored Drine, udisao čist zrak, onu ljepotu, evo došao sam sada na Bjelašnicu. Tu sam, evo sami možete vidjeti da je to jedan takav mir, da je to nevjerovatno”, rekao je Hodžić.

Njegov savjet mladim ljudima je svakako, da odu vani, nauče i vrate ovdje kako bi učinili BiH sistem bolji nego što jeste.

“Ljudi će reći, pa dobro u Bosni je nemoguće opstati. Ima jedna velika razlika, a ta razlika je da mi ovdje nemamo sistemske podrške, da bi mi sve ove prirodne ljepote i potencijal mogli iskoristiti.

Naravno, ima ovdje izazova, uvijek je lakše misliti da je tamo negdje bolje, dok ljudi ne odu i ne vide. Trebaju mladi ljudi da odu, da nauče stvari, ali da ne zaborave odakle su došli. Da to svoje iskustvo donesu u BiH. Jedino tako od BiH, možemo napraviti neku novu Englesku ili Švicarsku da u njoj živimo. To možemo samo mi. Ne možemo da očekujemo da neko drugi dođe i da nešto radi, pa da nam gotovo preda u ruke. To se nikada neće desiti”, ističe Hodžić. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending