U vremenima savremene tehnologije, zaista je nevjerovatno da neko živi od starog kovačkog zanata. To je slučaj sa Nihadom Žigom iz goraždanskog naselja Obarak.
Nihad zajedno sa svojim ocem Hamidom, u porodičnoj kući pravi alate koji se ne mogu naći u prodaji, čuva od zaborava kovački nakovanj, njeguje porodičnu tradiciju i razvija biznis na kojem mu mogu pozavidjeti i pojedine firme. Jedini je registrovani kovač na ovom području i jedan od rijetkih u BiH.
Ovim zanatom se bavi od 2005. Godine, preuzeo je radnju od oca. Tako je nastavio porodičnu tradiciju, koju je počeo njegov djed radeći u vrijeme Drugog svjetskog rata za vojsku kao stolar, a kad se vratio kući počeo je praviti nožiće i čakije.
Nihadov otac Hamid zaradio je penziju kao kovač, a danas pomaže sinu.
“Imam najmanju penziju i meni dosta. I ne dižem je nikako, stoji na računu. Počeo sam 1966. godine. Babo je radio kovački na starinski način, ručno sve, ali kad je došla struja 1973. bilo je mnogo lakše. Težak je to posao, naporno je prije bilo. Kovač pravi za poljoprivredu alate, mašine, plugove, sjekire, sad doduše manje jer nema seljaka, nigdje nikog”, kaže Hamid Žigo.
A ako ste domišljati, snalažljivi, uporni i radini, posla uvijek ima i od svakog se može dobro živjeti, mišljenja je Nihad.
“Svaki posao treba raditi pošteno i kvalitetno. Mušterije to prepoznaju. Mi radimo specifične stvari koje se nemaju gdje kupiti. Ja ne bih pravio ‘navrtku’ M 8, ali je moram napraviti jer se nema nigdje kupiti. Tako sarađujemo sa svim zanatlijama u Goraždu, limarima, mehaničarima, građevincima, popravljamo alate i dijelove koje su se istrošili.
Najmanje je tu kovačkog zanata, da se ne lažemo, već se prave osovine, zupčanici, remenice, kojekakve poluge, treba nekad nešto iskovati, ugrijati, saviti pa je to povezano.
Imam odličnu saradnju sa svim obrtnicima koji se bave uslužnom djelatnošću, za trgovinu sam evo zavario zamrzivač. Imam opremu za siječenje i za zavarivanje svih vrsta metala, mašine za hladnu deformaciju metala za kovanje, presovanje, štancanje, sve te usluge možemo vršiti, sve smo zaokružili jer ako ne možeš završiti posao sam do kraja onda je mala vjerovatnoća da ćeš ostvariti neki profit.
Kaže da ga je otac učio da varim elektroaparatom kad je imao šest godina. Njegovo radno odijelo je prljavo zbog posla, ali Nihad posjeduje iskustvo i znanje vrhunskih stručnjaka i ruke vrijedne divljenja. A rezultati su svakako vidljivi.
“Kad me vide ovakvog, roditelji bi djeci rekli: ‘Vidiš, sine, ako ne budeš učio školu bit ćeš prljav k’o ovaj čiko’, a ja radim poslove nekog inžinjera, proračunavam nosivost elemenata, cjelokupnu konstrukciju, završio sam mašinsku školu, poznajem sve u detalje, od pripreme izbora materijala do finalnog proizvoda, sve to sam završim.
Stalno učim, čitam, pišem da bih mogao opstati. Kod nas misle ako si na budžetu da si sve riješio, a ja sam napustio Oružane snage kao najbolji računar, planšetista za minobacače 120 mm u bateriji i odbio školovanje za podoficira da bih počeo privatni biznis.
I ne žalim se, četiri auta, troje djece, lijep brak, kćerka studira elektrotehniku u Sarajevu, jedino meni fali slobodnog vremena da se mogu družiti sa svojom djecom”, kaže Nihad, ten am je otkrio malu tajnu.
On misli da riječ kovač u njegovom životu ima posebnu simboliku.
“Majka mi je iz sela Kovači, žena se preziva Kovač, a mene i ne zovu imenom, već Žigo-kovač”. (goraždeportal)
