Jedan od dojena narodne muzike, Sejo Pitić obilježava šest decenija umjetničkog rada. Njegova interpretacija se smatra jednom od najljepših i najumilnijih. .

Sejo Pitić rođen je u Sarajevu, 1946. godine. Rođen u starom dijelu Šehera, tik iznad Baščaršije. Rastao sa majkom, ocem i braćom, volio beskrajno muziku pa je zato i upisao muzičku školu.

Kafana je bila njegova dugoročna škola. Diljem bivše Jugoslavije nastupao je sa orkestrima jer su u to doba Udruženje muzičara nalazile tezge estradnim umjetnicima. Godine 1972. godine Sejo Pitić snima svoju prvu singlicu sa pjesmama „Ako želiš novu ljubav“ i „Večeras čaše ne žalim“. I dalje je nastupao u ugostiteljskim objektima i sa kvartetom Omera Pobrića. Proslavio se pjesmom “Plava žena, topla zima”…

Sejo je uvijek bio skroman, ali na sceni uglađen do perfekcije. Tako cijelu svoju karijeru koja je nadmašila pola vijeka. Bije ga glas boema. A u šest decenija boemskog života, salijetanja žena, ćeifa uz čašicu s rajom i gitarom „zasipao“ je svoje najdraže pjesme među kojima je i „Moščanice, vodo plemenita“, rijetko je pjeva jer je ženska pjesma ali ju je prvu naučio od oca.

Privatni život u vremenu kada je Sejo bio u vrhu popularnosti malo je koga zanimao. Svi su samo slušali pjevača. A Sejo iza sebe ima tri braka. Prvi put je bio oženjen jednom od najljepših pjevačica u to vrijeme Mizom. Kratko, ali slatko, a druga je bila Mensura, trgovački putnik, a sevep rastave indirektno bio je Azem Vlasi.

On ga je pozvao iz prištinskog hotela da sjednu u bar, supruga je negodovala. Verbalni sukob se završio njegovim šutanjem taburea. Tako povrijeđen kazao je da ga ne čeka u sobi. Tako je i bilo. Četvrti put, kaže on, sigurno neće se ženiti. (Naj portal)