Sudbine
Vratio se ženi sav pocijepan: PENZIONER SE POTUKAO SA MEDVJEDOM ZBOG PEČURAKA
Šokirana penzionerka iz Rusije Galina Žerehova vidjela je svog supruga Pavela Nikolajeviča Žerehova (69) na tremu kuće sa krvavim rukama i pocijepanom majicom, a zatim vrisnula: „Bože, Paša. Šta se desilo? Da li te je neko tukao?”
Prizor iz horor filma upotpunio je trag krvi koja je kapala iza njega, teško je disao i nije ispuštao mali nož iz ruku.
Samo 15 minuta ranije, penzioner iz malog sela Hrebtovaja u Irkutskoj oblasti, krenuo je po sremuš i pečurke u šumu. Poveo je psa da mu pravi društvo i obećao ženi da će se vratiti za nekoliko sati. Čim je ušao u šumu Pavel je čuo čudan zveket, pogledao u stranu i vidIo da prema njemu juri medvjed punom brzinom. Imao je sekundu da smisli kako da se odbrani.
“Uprkos činjenici da je moj muž visok 190 cm, a zvijer mlada i ne baš najveća, ona je prvim skokom oborila mog muža na zemlju. A onda je medvjed počeo da kida Pavela. Pocijepao mu odjeću i poderao grudi – rekla je Galina za Komsomolskaju pravdu.
Iako starac nikada nije gledao Oskarom nagrađeni film “Povratnik”, sada se s pravom može uporediti sa glavnim likom filma, Hjuom Glasom, kojeg je glumio Leonardo Di Kaprio. On se takođe smjelo uhvatio u koštac sa predatorom kada se činilo da nema šanse, mada nije imao ni drugog izbora. Pas je odmah pobjegao, a nije poznato koliko je borba trajala.
Pavel je nekako uspio da iz džepa izvadi nož za pečurke i njime ubode medveda u bok. Zvijer je glasno zaurlala, od bijesa je još nekoliko puta ogrebala Pavela kandžama i zaradila još jedan ubod. Nakon toga, medvjed je odlučio da obustavi napad i povukao se. Sišao je sa penzionera i pobjegao.
“Pavel se ne sjeća kako je došao kući u stanju šoka. Nije čak ni osjetio bol. Osjećao se loše kada je sjeo na verandu. Odmah sam pozvala Hitnu pomoć – kaže Galina.
Već u bolnici se ispostavilo da Pavel nije imao samo površinske rane.
“Medvjed je čovjeku takođe slomio ruku. Sada je penzioner u umjereno teškom stanju. Život mu nije ugrožen – rekao je ljekar.
Pavel je cijeli radni vijek proveo kao mehaničar, a kada se penzionisao potpuno se posvetio branju pečuraka, bobica i drugih darova šume. Ljeti bi po cijeli dan lutao po šikari u krugu od 20 kilometara od kuće i nikada se nije izgubio niti sreo bilo kojeg grabljivca. Zato se iznenadio kada ga je zvijer napala na samo kilometar od sela.
“Inače, lovci su krenuli u potragu za ovim medvjedom. Već je osjetio krv. Međutim nikada nije pronađen. Da li ću ponovo pustiti muža u šumu? Ne dolazi u obzir! Ne trebaju nam više pečurke. Život je važniji – kaže Galina.
Profesor Odjeljenja za nauku o divljači i bioekologiju Irkutskog državnog agrarnog univerziteta Aleksandar Kondratov smatra da je Pavel imao dosta sreće jer čak i medvjed star šest mjeseci može da ubije čovjeka.
“Ako pri susretu sa medvjedom nemate oružje, najbolji savjet je da galamite što jače, vičete, pljeskate rukama, kucate po tanjirima. Najvažnije, nikada ne bježite. Šta učiniti ako vas je medvjed već napao? Ne postoji nikakav način. To je kao da se amater rve sa svjetskim šampionom u rvanju. U ovom slučaju, penzioner je imao puno sreće. Obično ljudi ginu u takvim borbama. Čak i šestomjesečni gospodar tajge može da obori osobu šapom i ubije je.
Može li se čovjek spasiti nožem? Da, moguće je. Možda se dogodilo jer je medvjed bio mlad i uplašen. Odrasla jedinka bi se još više razbjesnela od bola – ispričao je stručnjak. (Naj portal)
Sudbine
Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!
Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.
„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.
Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.
„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.
Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.
„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“
Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.
„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.
I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.
Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.
„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.
Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.
„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.
Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.
„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.
Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)
-
Astrologija4 godine
Lunarni kalendar: MJESEČEVE MIJENE ZA 2021. GODINU
-
Zanimljivosti4 sedmice
Horor u BiH: Bh. pjevačicu brutalno pretukao suprug, snimak kako je udara nogama u glavu ledi krv u žilama
-
Vidoviti ljudi4 godine
Proročica Vera Čudina “ne vidi” ništa lijepo: TEK NAM PREDSTOJI HAOS, JER STIŽE OPASNIJI VIRUS OD KORONE!
-
Zanimljivosti4 mjeseca
Nafakali doktor Edib Šarić iz Mostara: DOBIO 17 AUTOMOBILA NA POKLON