“Zdravo, 1990. godine sam u Dubrovniku upoznao djevojku sa Ilidže koja se zove Divna Ikić. Ja sam Italijan, koji voli Jugoslaviju.”
Ovako je Manuel Bucarela, pišući iz srca, započeo post u kojem moli ljude da mu pomognu u potrazi za ljubavlju njegove mladosti. Djevojku Divnu i danas opisuje riječima punim topline.
“Sjećam seda je studirala na fakultetu u Sarajevu, možda matematiku. Bila je fina, slatka i osjetljiva devojka… Tanane građe, visoka, sa svjetlo smeđom kosom i braon očima – opisuje je Manuel.
Kako kaže, bila je to mala i kratka ljubavna priča, ali toliko lijepa da je i danas pamti.
“Razmjenjivali smo pisma sve dok nije počeo rat. Nakon 1991. godine izgubio sam kontakt s tom djevojkom. Živjela je tada u ulici Jahiela Fincija na Ilidži. Ne znam da li je preživjela rat. Danas bi trebalo da ima 50 godina – navodi Manuel.
Pokušao je, priča dalje, da piše preko mesindžera kompaniji sa Ilidže koja nosi naziv Ikić Trade, ali mu odatle niko nije odgovorio. Jurio je potom razne kontakte, ali opet bezuspješno. Ipak, ne želi da odustane od potrage za svojom Divnom.
“Nadam se da nije umrla tokom rata. Upoznao sam je u autokampu na Mlini kod Dubrovnika. Predivna je bila, volio bih bar opet da je sretnem. Zahvalan sam svima koji bi mi pomogli – poručuje on.
Danas živi u mjestu Leče na jugu Italije, a studirao je u Bolonji. Za sebe kaže da je komunista i socijalista, ali i veliki nostalgičar za Jugoslavijom. Na na našem jeziku zna da kaže “dobro jutro”, “govorite li jugoslovenski” i još neke prostije rečenice.
“Bio sam u Crnoj Gori i Dalmaciji 1990. godine. Ja sam socijalista ili komunista, kako više volite, tako da mi se jako dopalo iskustvo Jugoslavije. Divna mi je rekla da će Jugoslavija uskoro nestati. Nisu mnogo voljeli Albance. U Jugoslaviji su ljudi bili dobri i gostoljubivi, a priroda prelijepa – sjeća se Manuel.
Ako možda znate ko bi mogla biti Divna za kojom Manuel traga, pišite nam da zajedno probamo ponovo da ih spojimo i omogućimo nastavak bar jednog lijepog prijateljstva. (Naj portal)
