Pratite nas

Sudbine

Nije svaki očuh – očuh: NINE SE OTAC ODREKAO JER JE BOLESNA, ALI SE POJAVIO MARKO KOJI JOJ JE VIŠE OD OCA

Published

on

Danijela Milutinović je prije nekoliko dana primila najljepše vijesti koje jedna majka može da čuje. Ljekari su joj saopštili da bi njena teško bolesna Nikolina (5) mogla da se oporavi skoro potpuno uz pomoć terapije matičnim ćelijama.

Maloj Nini zbog želatinaste strukture mozga ljekari nisu prognozirali ni da će da progovori ni da će da ustane, a ona je smogla snage da se ovih dana uspravi na svojim nogicama. Natjerala je i svoju mamu da ponovo vjeruje u čuda.

“Ljekari su mi saopštili da u klinici koja se nalazi pored naše bolnice u Turskoj, Nina može da krene na terapije matičnim ćelijama i da bi joj to omogućilo da se izliječi. Šta jedna majka može više da poželi? – plačući od sreće priča hrabra mama Danijela.

Nikolina joj je u život donijela i mnoga druga čuda, a jedno od njih je očuh Marko.

Dok mi je slala fotografije Nininog napredovanja, na većini slika vidio se muški lik. “Divno je što otac ovako brine o njoj”, prokomentarisala sam, a Danijela mi je tad otkrila kroz šta su prošle.

“To nije Nikolinin otac – rekla mi je pomalo drhtavim, ali hladnim glasom. I nastavila:

“Nikoline se otac odrekao po rođenju, kada nam je saopšteno da je teško bolesna. Sudski je se odrekao i napustio nas – ispričala mi je Danijela.

Tada, kao majka, nije imala vremena da tuguje i da se previše osvrće, već samo da prihvati stvari takve kakve jesu i započne borbu za život svog djeteta. Nije ni slutila da će u njihov život ući čovjek pun ljubavi i Nini nadomjestiti tatu.

“Marko je čovjek koji je nju prihvatio takvu kakva jeste od samog starta. Pored Nikoline imam još dvoje djece, i on ih je sve zavolio. Čak je napustio posao da bi čuvao troje djece. Nina je uz Marka prvi put stala na noge, on joj je oslonac čak i više nego ja – punog srca danas priča Danijela koja sa Markom danas ima i kćerkicu Lenu.

Marko je, kaže, blagoslov za nju i njenu djecu, čovjek velikog srca uz koga su naučile šta je prava ljubav i žrtva.

“On kaže da će njegove noge biti Ninino sredstvo za hod dokle god ona ne stane na svoje – priča Danijela.

Lkekari su oduševljeni kako je mala Nina pobila sve šanse i pokazala da ne odustaje. Možda baš zato što je okružena ljubavlju koja joj daje toliku snagu. Ova djevojčica borbena kao lav, rođena je u sedmom mjesecu sa samo 850 grama, što je ostavilo posljedice na njeno zdravlje. Danas je nepokretna, ima cerebralnu paralizu, epilepsiju i bolest “leptira”, ali je vježbama i trudom svojih roditelja, uspjela da progovori.

Put u bolnicu u Turskoj trebalo je da bude njihovo spasenje – očekivali su da će ljekari operisati Nikolinu, što bi joj omogućilo da možda već kroz godinu dana prohoda. Međutim, snimanja su otkrila strašne vijesti – da je dio djevojčicinog mozga kao želatin.

“Takozvana potkovica u obliku slova “S”, koja povezuje mozak, kod moje Nikoline je obrisana masovnim krvarenjem. Jedan dio njenog mozga je želaste strukture. To je nepopravljivo – ispričala je hrabra mama Danijela.

Ipak, i pored loših nalaza, doktor u Turskoj ostao je zatečen Nikolininim napretkom. I riješio da tom malom čudu pomogne da napreduje koliko god je moguće. Ljekari su donijeli odluku da Nikolinu vrate u Srbiju dok joj se ne smanje ciste na mozgu, nakon čega bi možda ipak mogli da je operišu, odnosno da urade proširenje fontanele.

“Dobili smo termin 6. juna. I sada ubrzano skupljamo novac za odlazak tamo, a pored toga moramo da posjetimo i Kliniku gdje bi Nina trebalo da ide na terapiju matičnim ćelijama – optimistično poručuje ova mama. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending