Sudbine
Preživio rat, ali ne i mir: PRIČA O DJEČAKU ALENU ŠAHOVIĆU, KOJEG JE AUTOMOBILOM USMRTIO PIJANI VOZAČ
Obilježavanje tridesete godišnjice opsade Sarajeva probudila je mnogo emocija u svima koji su je preživjeli. Kako piše N2, 30 godina, proleti kao dlanom o dlan, a tih 44 mjeseci opsade bile su duže od života.
Građani Sarajeva, heroji, ni tada u najtežim danima nisu odustajali od sebe, od humanizma, od dobrote, od života. Tokom opsade mnogi od njih zaslužili su da ih ne zaboravimo, svojim djelima zadužili su Sarajevo, da ih pamti.
Ovo je priča o dječaku Alenu Šahoviću, čije sudbina tjera suze na oči. Fotografija MIlomira Kovačevića je obiška svijet, a na njoj je Alen Šahović u majici Mickey Mouse sa puškom u ruci.
Alen je preživio rat, ali nije mir. Crna sudbina stigla ga je kasnije. U novembru 2015. godine , u motocikl dječaka koji je preživio rat, zapucao se automobil pijanog vozača. Pijani vozač pobjegao je sa mjesta nesreće. Ispostavilo se da se radi o službeniku Granične policije.
Prema optužnici, Alen Čorbo je 5. novembra 2015. godine, upravljajući Volvom sa 1,41 promila alkohola u krvi, udario u motor Keeway Matrix kojim je upravljao Šehović.
Nakon nesreće je nastavio voziti, gurajući motocikl ispod svog vozila u dužini od oko 150 metara i ne pogledavši da li je Šehović živ i da li mu može pomoći.
Da je Čorbo izazvao nesreću i usmrtio motoristu, policija je otkrila po tablici, koja mu je spala sa automobila na mjestu nesreće. Na suđenju se izjasnio da nije kriv.
Hasan Dupovac je bio policajac koji je vršio uviđaj nakon nesreće. On je ustanovio slijedeće:
“Vršeći dužnost službenog lica, bio sam na uviđaju te sam naknadno radio na slučaju. Na licu mjesta je bilo samo tijelo motocikliste i njegov motocikl. Primijećeni su ostaci vozila i prednja registarska tablica, na osnovu koje se zaključilo ko je vlasnik i koje je marke vozilo.
Nakon toga, otišli smo na adresu vlasnika i utvrdili da je on automobil posudio Čorbi, koji je njegov prijatelj. Uzete su izjave vlasnika vozila te Čorbine supruge, a sam Čorbo i automobil su pronađeni nedaleko od kuće vlasnika. Čorbo je bio u rastresenom stanju i vidno potresen. Sve je odmah priznao”, kazao je na suđenju Dupovac.
Čorbo je 2018. godine nepravosnažno osuđen na 16 mjeseci zatvora. Porodica ubijenog bila je šokirana kaznom koju je Čorbo dobio, a Alenova majka nakon izricanja presude kazala je da se nikada nije ni izvinio porodici.
Ni Alenov otac nije preživio mir, heroj odbrane grada nakon rata nije mogao trpjeti nepravdu i prema tvrdnjama preostalih članova porodice, raznio se bombom. Rat i mir u Bosni i Hercegovini učinili su da gotovo cijela porodica nestane. Zbog nepravde, od ručne bombe koja raznosi vlastito tijelo ili od pijanog policajca za volanom. (Naj portal)
Sudbine
Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!
Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.
„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.
Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.
„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.
Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.
„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“
Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.
„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.
I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.
Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.
„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.
Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.
„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.
Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.
„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.
Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)
-
Astrologija4 godine
Lunarni kalendar: MJESEČEVE MIJENE ZA 2021. GODINU
-
Zanimljivosti4 sedmice
Horor u BiH: Bh. pjevačicu brutalno pretukao suprug, snimak kako je udara nogama u glavu ledi krv u žilama
-
Vidoviti ljudi4 godine
Proročica Vera Čudina “ne vidi” ništa lijepo: TEK NAM PREDSTOJI HAOS, JER STIŽE OPASNIJI VIRUS OD KORONE!
-
Zanimljivosti4 mjeseca
Nafakali doktor Edib Šarić iz Mostara: DOBIO 17 AUTOMOBILA NA POKLON