Sudbine
Ovo je Dana Vulin: LJUBOMORNA ŽENA ŽIVU JE ZAPALILA
Dana Vulin je 36-godišnjakinja Australijanka iz Perta balkanskog porijekla. Cijeli svijet je prije deceniju plakao nad sudbinom tada 26-godišnjakinje koju je žena po imenu Natali Dimitrovska isprskala alkoholom po licu, kosi, grudima i stomaku, a potom hladnokrvno živu zapalila!
Dana je gorjela “do pepela”, osjećala je da joj koža otpada sa prstiju i tijela, a onda je jedan momak iz obližnje teretane čuo njene krike i pozvao hitnu pomoć. Dana je provela 30 mjeseci u bolnici, a onda je pokazala svoje novo “JA” i oduševila svijet u televizijskom prenosu. Danas svojim primjerom motiviše ljude da je sve moguće!
“Ono što mi se dogodilo je nešto najokrutnije na svijetu, ali, nažalost, nisam smjela da se oglašavam zbog suđenja. Sjećam se da sam bila toliko očajna, zato sada osjećam odgovornost da objelodanim svoju priču, s obzirom na to da svi znaju šta mi se dogodilo, da podijelim i onu drugu stranu, šta sam sve postigla i da je moj oporavak mnogo više od estetike”, rekla je Dana, koja je, inače zadobila opekotine trećeg stepena na 65% tijela.
Dana je, inače, magistar medicine i radi u oblasti koja se bavi oporavkom i liječenjem ožiljaka, a otvorila je i svoju kliniku u koju dolaze svi koji imaju problema sa ožiljcima, bilo kakvog porijekla da su.
Šta je iniciralo napad?
Natali Dimitrovska bila je ljubomorna, jer je Dana razgovarala sa njenim mužem tokom jedne kućne zabave. Ljubomorna žena je potom došla kod Dane u kuću, u pratnji svog prijatelja Denijela Stouna želeći “da uništi njeno lijepo lice”.
“Mahala je rukom polivajući me po licu, rukama, grudima, svuda od struka na gore. Plamen je zahvatio moju ruku i iznenada se sve oko mene pretvorilo u vatru. Bila je svuda: na mojim ramenima, mom golom stomaku, samo su moje grudi bile zaštićene topom od rastegljivog materijala”, sjećala se.
“Plamen se proširio na moju glavu, kosa je izgorjela u sekundi i kad sam krenula da izbrišem goruću hemikaliju s lica, ruke su mi već gorjele”, opisala je Dana u knjizi “Vrijedno borbe”.
Instiktivno se bacila na pod i počela da se kotrlja kako bi ugasila vatru, ali se vatra samo proširila.
“Bol je bio nepodnošljiv, a dok sam vrištala čula sam Natali i Danijela kako bježe kroz klizeća vrata. Smijali su mi se dok sam živa gorjela. Jedva sam mogla da mislim od bola. U panici, otišla sam do česme, pokušavajući da ugasim vatru izlivanjem vode na sebe”, navela je Dana.
Ona je uspjela da izađe iz kuće, vrišteći dozivajući pomoć, kada ju je jedan dečko po imenu Denis Erikson iz obližnje teretane čuo i dotrčao u pomoć. Pozvao je hitnu službu i bio uz nju dok se nisu pojavili.
“Vratila sam se sa praga smrti. Dok sam spavala, sanjala sam. Imala sam sjećanja, fantazije i noćne more”, sjeća se.
Dana je dvije i po godine nosila masku za kompresiju na licu kako bi opekotine zarasle. U bolnici je provela godinu i po, za to vrijeme joj je koža na grudima u potpunosti zamijenjena tri puta.
“Niko nije mislio da je fizički moguće oporaviti se toliko”, izjavila je svojevremeno Dana za “Dejli mejl Australija”.
Ona je ranije o sebi govorila kao o “modernom Frankenštajnu” i da je “hodajuća reklama” za čuda koja čini moderna medicina.
“Masku je 2014. godine skinula u programu uživo na australijskom Kanalu 7, kada su milioni gledalaca sa nestrpljenjem čekali da vide rezultate njene 30-mjesečne borbe i novi izgled.
“Znam ko sam, ali sam istovremeno žena sa bež maskom. Nemam nikakav izraz na licu, ne vidite mi usta, nos, samo očne jabučice, ali ne i obrve. Cijenim šta je ova maska zdravstveno učinila za mene, ali je istovremeno mrzim iz dna duše. Bez nje ne bih bila gdje sam danas, a sa druge radije bih trpila fizički bol nego da je i dalje nosim. Moja izgorjela koža i moji ožiljci danas su dio mene, ali to nisam ja”, rekla je Dana neposredno prije skidanja maske sa lica.
Srećom, rezultati su bili nevjerovatni. Devojka je izgledala bukvalno kao nekada!
Zbog toga je nedavno podijelila video u kojem je pokazala svoj put od strašnih opekotina i uništenog lica, do trenutnog izgleda, a sama je istakla da je u boljoj formi nego ikada.
“Ovo je način da pokažem drugim borcima i svim ostalim ljudima da je sve moguće”, napisala je Dana u okviru videa i dodala da je ponosna na to što nije odustala od svog tijela i što se danas osjeća snažno i u boljolj formi nego ikada ranije.
Natali Dimitrovska bila je osuđena na 17 godina zatvora zbog nanošenja teških tjelesnih povreda sa umišljajem, a Dana je jednom prilikom istakla da je ne mrzi i da je ljepota koju je uspjela da povrati najveća nagrada za nju, a kazna za osobu koja je pokušala da je ubije na najzvjerskiji način.
“Natali nema nikakvu moć nada mnom, nemam vremena niti energije da je mrzim. Ona mi jednostavno ništa ne znači. Uspjeh je moja najbolja osveta. Neko je pokušao da uzme moje lice i moje tijelo, nema boljeg odgovora na to”, rekla je Dana, koja sa bliskim ljudima svake godine na datum napada proslavi činjenicu da je još uvijek živa. (Naj portal)
Sudbine
Travar Mirsad Krnjić priprema biljni inzulin za dijabetičare: Kako je Siniša Pazdrijan iz Čazme nakon 15 godina normalizirao šećer
Danas je u svijetu ključno pitanje – kako se liječi dijabetes i da li ima lijeka za ovu bolest? To je „bolest s kojom se živi”, ali bez obzira na sve oboljeli traže spas na sve moguće načine.
Takav je slučaj i sa 40-godišnjim Sinišom Pazdrijanom iz mjesta Čazma, koje se nalazi na nekih 40 kilometara udaljenosti od Zagreba, prema Bjelovaru. On se bavi poljoprivredom, ima svoj obrt, a obrađuje preko 300 hektara zemlje. Kaže, da u sezoni jedva odspava pet sati dnevno.
Od 2008. godine mu je dijagnosticiran dijabetes, tip 1, a zvanično od 27. oktobra ove godine on nije „šećeraš“. To mu je potvrdila i njegova doktorica na kontrolnom pregledu:
„Vi više niste za terapiju. Ubuduće pazite šta jeddete i pijte to što pijete, ako vam već pomaže – kazala je doktorica.
Inače, Siniša joj je sve ispričao da koristi biljnu terapiju čuvenog bosanskog travara Mirsada Krnjića za šećernu bolest, te je uz pomoć Konjičkog sirupa i čajeva u roku od nepuna tri mjeseca šećer uspio dovesti u optimalne vrijednosti. Doktorica nije negirala, niti osporavala njegove tvrdnje, ali je na osnovu medicinskih najsvježijih nalaza priznala da Siniši nisu potrebne niti tablete, niti inzulin, a primao je po 18 jedinica pametnog inzulina naveče.
„Moj šećer se uistinu stabilizirao i kreće se oko šest jedinica. Sve je to zasluga terapije Mirsada Krnjića iz Konjica – kaže Siniša.
On misli da je stres glavni okidač da jako mlad dobije dijabetes. Bilo je to 2008. godine. Bilo mu je sumnjivo što ima učestalo mokrenje, osjeća žeđ, stalnu glad, mršao je, osjećao stalno umor.
Odmah su mu propisali farmakološku terapiju, koju je uredno koristio.
“Kod šećeraša sve se svodi na vođenje računa o tome šta jedete, koliko jedete i koliko se recipročno tome krećete i sagorijevate kalorije. I naravno, redovno uzimanje lijekova. Vrijednosti šećera nisu bile u optimalnim granicama, ali su bile znatno niže od onih kada sam obolio. – priča Siniša.
Objašnjava kako su mu u nekoliko navrata mijenjali terapiju, jer neke tablete su nakon određenog vremena prestajale da daju rezultate.
„Uvijek su bile visoke vrijednosti šećera, ali uz tablete, ogranićenja u ishrani i pa i fizičke aktivnosti i sport, održavao se podnošljivim život onoliko koliko se moglo. Nije se živjelo punim plućima, ali nije bilo ni velikih potresa. Od prošle godine su mi uključili i 18 jedinica pametnog inzulina naveče – otkriva naš sagovornik.
Nosio se sa dijabetesom skoro 15 godina, ali nikada nije prestajao tražiti spasonosnu formulu za pobjedu te podmukle bolesti. Priznaje da je za njega bio blagi šok kada je morao preći na inzulin ali je, kako kaže, navikao se i na bockanje iz večeri u veče.
„Nada zadnja umire, pa sam se time vodio sve ove godine. Non stop sam istraživao informacije o dijabetesu, liječenje, iskustva, naučna saznanja…. I tako sam jedne prilike naišao ne neke priče ljudi koji su pobijedili šećernu bolest uz pomoć Krnjićeve terapije. Priznam, bio sam jako oprezan, pratio sam na forumima i recenzije, a onda stupio u kontakt sa ljudima koji su iznosili svoja svjedočenja.
Tada sam shvatio da to nije neka ubleha, već daleko ozbiljnija stvar, pa sam stupio u kontakt sa travarom Mirsadom Krnjićem iz Konjica. Djelovao mi je vrlo ozbiljno, shvatio sam da ima i znanje…. Bio sam u Zadru na odmoru krajem osmog mjeseca ove godine, pa sam odatle zapucao pravo za Konjic, uzeo dvije terapije i pravo u Čazmu – kazuje Siniša, te nastavlja:
„Kod ove Krnjićeve terapije je najvažnije biti disciplinovan, a ja sam 50 dana bio maksimalno disciplinovan. Nakon toga polako popušta ta disciplina, jer se vrijednosti šećera normaliziraju i ostaju u granicama normale“.
U nastavku nam je objasnio kako je tekla njegova borba za normalizaciju šećera. Prvih dana septembra ove godine je uredno pio propisano farmakološku terapijju, a uporedo sa njom uzimao je Krnjićev sirup i čajeve.
„Nakon svega pet dana uzimanja Krnjićeve terapije meni šećer oko 6. Onda sam počeo smanjivati tablete, prvo one jutarnje, a 21. dan nakon toga sam prestao uzimati i večernju tabletu, jer se šećer stalno kretao oko šest jedinica.
Istovremeno sam smanjivao i doze inzulina; išao sam na 16, pa 14, smanjivao sam sve po dvije jedinice, da bi nakon 35 dana isključio i inzulin. Šećer je i dalje bio između 5 i 6 jedinica. A moje i psihičko i fizičko stanje se drastično popravilo.
Čudan je to osjećaj, gledaš one nalaze svakog jutra, pa ne možeš svojim očima da vjeruješ. Znate kako je kad godinama aparat ti pokazuje 9, 10 ili 11 jedinica, a onda odjednom iz dana u dan vrijednost šećera ne prelazi 6 jedinica. Osjećaš se kao šamipon, ali ne vjeruješ dok ti to i doktori ne kažu.
E, kada mi je doktorica rekla da je za nju više nisam šećeraš i kada mi je isključila farmakološku terapiju ja sam ponovo dobio krila.
I znate kako sam to proslavio?
Te večeri sam popio četiri piva, najeo se bijelog kruha i nekoliko kobasica sa roštilja. Ujutro sam, priznam strepio, kada sam provjeravao šećer. Ali on je bio 6. E, tada sam shvatio da je Krnjićeva terapija meni bila spasonosna – kazuje Siniša.
Otkriva nam kako je svoja iskustva prenio i prvom komšiji, koji je 30 godina šećeraš, vrijednosti šećera su mu preko 20. Dao mu je dio svoje terapije da proba, i u roku od sedam dana i kod komšije se šećer prepolovio, ide prema šestici.
„Za mene je travar Mirsad Krnjić nešto najsvetije na zemaljskoj kugli. Meni je njegova terapija pomogla i sa zadovoljstvom sam prenio svoja iskustva. Možda će pomoći još nekome – kazuje na kraju Siniša Pazdrijan iz Čazme.
Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)
-
Astrologija4 godine
Lunarni kalendar: MJESEČEVE MIJENE ZA 2021. GODINU
-
Zanimljivosti1 mjesec
Horor u BiH: Bh. pjevačicu brutalno pretukao suprug, snimak kako je udara nogama u glavu ledi krv u žilama
-
Vidoviti ljudi4 godine
Proročica Vera Čudina “ne vidi” ništa lijepo: TEK NAM PREDSTOJI HAOS, JER STIŽE OPASNIJI VIRUS OD KORONE!
-
Zanimljivosti5 mjeseci
Nafakali doktor Edib Šarić iz Mostara: DOBIO 17 AUTOMOBILA NA POKLON