Pratite nas

Zanimljivosti

Bile su u nauci i politici, imale su čvrstu ruku: 18 ŽENA KOJE SU ISPISALE HISTORIJU (2)

Published

on

I dok su neki zidovi razbijeni, drugi su ostali, ali se napredak nastavlja. Kao što je Klintzon rekla prihvatajući svoju nominaciju: “Kada nema stropova, nebo je granica”. Predstavljamo vam 18 žena koje su svojim angažmanima, znanjem I umijećem doprinijele istoriji. Ovdje pročitajte drugi nastavak:

7. MAJKA TEREZA (1910-1997)
U septembru 2016. godine je objavljeno da se Majka Tereza proglašava sveticom. U dobi od 12 godina Tereza koja je bila rimokatolkinja odlučila je da ode u Indiju da pomaže ljudima. Goine 1929. je otputovala u Indiju i na kraju je svoj život podredila pomaganju siromašnih, posebno u indijskom gradu Kolkuti. Svoj rad je opisala kao Božije djelo, pokrenula je nešto što se zove Misionari ljubavi. Ova grupa ima hiljade ljudi u gotovo 90 zemalja koji pomažu siromašnim ljudima širom svijeta. Za svoj rad 1979. godine je dobila Nobelovu nagradu za mir. Zamolila je da se velika večera u popbodu toga otkaže i da se sav novac dadne siromašnima u Kolkuti.

8. MARGARET SANGER (1879-1966.)
16. oktobra 1916. godine Margaret Sanger je otvorila prvu kliniku za kontrolu rađanja u SAD-u. Smještena u Brownsvilleu Brooklyn, njena klinika je smatrana ilegalnom prema “Comstockovim zakonima” koji zabranjuju kontrolu rađanja, a klinika je pretresena 26. oktobra 1916. godine. Kada je morala zatvoriti još dva puta zbog zakonskih prijetnji, zatvorila je kliniku I na kraju je 1921. godine osnovala Američku ligu za kontrolu rađanja, preteču današnjeg Planiranog roditeljstva. Sanger, feministica i aktivistica za ženska prava osmislila je izraz “kontrola rađanja”. Napisala je brošure i otvorila kliniku za žene decenijama prije svig najvećeg dostignuća, natjerala je Upravu za hranu i lijekove da odobri prvu oralnu kontracepciju, Enovid, 1960., šest godina prije njene smrti.

9. MAYA ANGELOU (1928-2014.)

Maya Angelou je sa 16 godina postala prva crna kondukterka u tramvaju u San Francisku. Jako je željela taj posao, diveći se uniformama operatera, toliko da je njena majka to nazivala svojim poslom iz snova.Majka je ohrabricala da nastavi posao ali je upozorila da će morati dolaziti ranije i raditi više od drugih. Maya Angelou je jedna od najutjecajnijih žena u američkoj historiji i bila je pjesnikinja, pjevačica, pisala je memoare i aktivistica za građanska prava, čiji su memoari nagrađivani. “Znam zašto ptica u kavezu pjeva” ušli su u književnu historiju kao prvi vestseler publicistike Afroamerikanki. Angelou je imala teško djetinjstvo. Kao crnkinja koja je odrastala u Stampsu u Arkansasu, Maya je tokom svog života iskusila rasne predrasude i diskriminacijui. U dobi od sedam godina napao ju je dečko njene majke, kojeg su zatim ubili njeni ujaci iz osvete. Incident je traumatizirao Angelou do te mjere da je godinama postala virtualno nijema. Znam zašto ptica u kavezu pjeva kao i drugi njeni radovi bili su jedan od najglasnijih glasova u pokretui za građanska prava i istražuju teme kao što su identitet, silovanje, rasizam i pismenost, te ilustruju snagu karaktera i ljubav prema književbosti, koja može pomoći u prevladavanju rasizma i trauma.

10. FRIDA KAHLO (1907 – 1954)

Frida Kahlo je bila meksička slikarka. Postala je poznata u Meksiku i širom svijeta po stvaranju djela koja izazivaju razmišljanje zasnovano na magičnom realizmu. Njen autoportret iz 1938. godine, pod nazivom “Okvir” bio je prvi rtad meksičke umjetnice iz dvadesetog vijeka koji je ikada predstavljen u Louvreu. Frida je tokom svog života naslikala oko 200 slika, crteža i skica, od čega su 143 slike, a od kojih su 55 autoportreti. Za svoje autoportrete, na pitanje zašto ih često radi, Frida je izjavila: “Zato što sam ja tako često sama jer sam subject kojeg znam najbolje”. Životna priča Fride Kahlo i snažni autobiografski elementi njene umjetnosti donijeli su joj status ikone feminizma.

11. ELEANOR ROOSVELT (1884-1962)

Kada je njen suprug FDR preuzeo dužnost, Eleanor nije samo stajala po strani, dramatično je promijenila ulogu prve dame, zalažući se za ljudska prava, prava žena i dječije ciljeve.  Postala je predsjednica Komisije za ljudska prava UN 1945. godine.

12. ANNE FRANK (1929-1945.)
Dnevnik Anne Frank jedan je od najiskrenijih, najsnažnijih i najpotresnijih izvještaja o Drugom svjetskom ratu, a napisala ga je njemačka tinejdžerka. Frank je bila židovska porodica koja je živjela u Njemačkoj, zatiom u Austriji tokom Hitlerovog uspona na vlast i tokom Drugog svjetskog rata. Ona je bila mlada židovska djevojka koja je umrla u koncentracionom logoru 1945. godine. Njen otac, Otto Frank, pobjegao je i objavio danas poznate dnevnike svoje kćerke 1947. godine u kojima je zapisala njena iskustva tokom holokausta. Njeno pisanje pomoglo je istoričarima (i čitaocima) da bolje razumiju ta ratna vremena. Dnevnik Ane Frank je prevedn na skoro 70 jezika i intiman je prikaz jednog od najnehumanijih trenutaka u historiji ten as može educirati u univerzalnim ljudskim kvalitetima emocija, strasti, nade, želje, straha i snage. (Naj portal)

NASTAVAK PROČITAJTE OVDJE:

Bile su u nauci i politici, imale su čvrstu ruku: 18 ŽENA KOJE SU ISPISALE HISTORIJU (3)

Zanimljivosti

Misterije: Kako je grad sa 40.000 stanovnika nestao preko noći?

Published

on

Prije oko 4.500 godina nastao je grad Mohendžo-daro, koji se nalazio na području današnjeg Pakistana. Grad je na svom vrhuncu imao i do 40.000 stanovnika. Onda je iznenada nestao u ruševinama.

Mohendžo-daro je jedno od najvećih gradova civilizacije Harapan ili civilizacije doline Inda. Rakhaldas Bandiopadhiai ga je otkrio 1922. godine.

Parirao velikim silama

Tokom 1930-ih, velika iskopavanja su sprovedena na lokalitetu pod vođstvom Sir Johna Marshalla, D.K. Dikshita i Earnesta MCcaya.

Iskopavanja se i dalje sprovode. Međutim, želja mnogih arheologa je da se ovo nalazište maksimalno zaštiti od spoljnih faktora ili da se zatrpa, jer će brzo nestati.

Ovaj grad je, bez sumnje, parirao velikim silama starog Egipta, Mesopotamije i Krita. Život u ovom gradu je trajao jako dugo, on se razvijao i rastao, dok iznenadan nije pao i nestao.

Drugi gradovi civilizacije u dolini Inda propale su otprilike u isto vrijeme.

Inače, Mohendžo-daro u prevodu na znači “Humka mrtvih ljudi”. Prema UNESCO-u, nalazište se prostire na 250 hektara. Ali je samo trećina arheološki iskopana.

Grad je nastao oko 2.500 godina prije nove ere i njegova izgradnja je bila dobro planirana, na šta ukazuje urbani plan grada. Veći dio grada bio je izgrađen od pečene cigle, koje su bile standardizovani građevinski materijal.

Na svom vrhuncu, metropola je imala ravne puteve koji su se ukrštali pod pravim uglom, stvarajući gradske blokove poređane sa gradskim centrima, javnim kupatilima, kulturnim centrima, sakralnim građevinama za sveštenike, složenim sistemom odvodnjavanja i velikom žitnicom.

Ovo je 10 najljepših svjetskih gradova: POGODITE KOJI JE PRVI NA LISTI

Kuće su bile opremljene kupatilima od cigle, a mnoge su imale i toalete. Otpadne vode iz njih su odvođene u dobro izgrađene kanalizacije koje su tekle duž središta ulica, pokrivene ciglama ili kamenim pločama. Cisterne i bunari fino izgrađeni od pečene cigle su održavali javne zalihe pitke vode.

Pored svega što drevni grad jedne civilizacije može da sadrži bilo bi očekivano pronaći i grad mrtvih, odnosno groblje. Ali groblje nije otkriveno. Umjesto toga pronađeni su skeletni ostaci 40 osoba rasuti po čitavom drevnom gradu.

Napušteni grad

Oko 1800. do 1700. godine prije nove ere, Mohendžo-daro biva napušten. Ranije se mislilo da je grad uništen napadom spoljnih neprijatelja, poput indoevropljana. Međutim, nema tragova požara, niti bilo kakve razorne katastrofe.

U slojevima ruševina, pepela i krhotina nađeno je 40 skeleta. Neki su ležali na ulicama u zgrčenim položajima poput žrtava kastastrofalnog događaja.

U prostoriji sa javnim bunarom, u jednom dijelu grada, pronađeni su skeleti dvije osobe za koje se činilo da su očajnički koristile svoje posljednje ostatke energije da se popnu uz stepenice i da izađu na ulicu.

U blizini su ležali prevrnuti ostaci još dvojice. Na drugim mestima u toj oblasti pronađeni su “čudno izobličeni” i nekompletni ostaci devet osoba, vjerovatno bačenih u jamu.

U uličici između dvije kuće u drugoj oblasti, još šest skeleta je bilo prekriveno zemljom.

Često se ova scena na nalazištu dovodila u vezu sa napadom neprijatelja.

Međutim, fizičko antropološka studija Keneta Kenedija dokazala je da oni nisu ubijeni, već da su umrli od nečega drugog što nije ostavilo tragove na skeletnim ostacima.

Uspomene iz sarajevskih kafića: ŠTA PIJEŠ, ŠTA ĆE TI TREBA POPITI?

Budući da je ona sprovedena jako davno, nije na odmet odraditi ponovo antropološku analizu skeleta sa fizičko-hemijskim analizama, prenosi Nova.

Značajni dokazi

Jedna od novijih teorija jeste da je drevni grad pretrpio velike poplave i da su ljudi umrli od posljedica bolesti koje se prenose vodom, kao što je kolera.

Nedavna istraživanja otkrila su značajne dokaze o poplavama u Mohendžo-darou u obliku mnogih slojeva muljevite gline.

Rijeka Ind je bila sklona da promijeni svoj tok i kroz vjekove se postepeno kretala prema istoku, što je povremeno dovodilo do poplava unutar granica grada.

Zaista, činilo se da su masivne platforme od cigli na kojima je izgrađen grad i utvrđenja oko njegovih dijelova dizajnirani da obezbijede zaštitu od takvih poplava.

Uslovi bi bili idealni za širenje bolesti koje se prenose vodom, posebno kolere, iako se ne može dokazati da su se pojavile epidemije kolere.

Možda je u pitanju neka druga zarazna bolest, za koju su neophodna dodatna ispitivanja skeleta, prenosi “sveoarheologiji”.

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending