Sudbine
Ne zna broj saobraćajnih prekršaja: BETULA ODROBIJAO 13,5 GODINA PO ZATVORIMA
Milisav Todorović Batula (65) iz kuršumlijskog sela Baćoglava proveo je ukupno 13 i po godina u prokupačkom Okružnom zatvoru zbog prekršajnih prijava.
Kako Todorović kaže, kazne i prijave su bukvalno obilježile čitav njegov život i sve se odnose na vožnju automobila bez dozvole jer je Milisav 30 godina sjedao za volan bez nje. Sada se, kako tvrdi, konačno naučio pameti, te već godinu dana ne sjeda na mjesto vozača.
Todorović u ispovijesti objašnjava da 13 i po godina nije proveo u cugu iza rešetaka, već iz dijelova, a za dužinu svog zatvorskog staža saznao je kada se zaposlio u jednoj firmi.
“Poslodavac je tražio da mi u prokupačkom zatvoru tačno obračunaju koliko sam vremena proveo tamo i stigao je ovaj podatak od 13 i po godina. Iskreno, nikada nisam sam računao, ali Okružni zatvor u Prokuplju bolje poznajem nego svoju kuću – u šali kaže Milisav, kog svi poznaju po nadimku Batula.
Dodaje da je sigurno desetak puta okrečio čitav zatvor, radio je na zatvorskoj ekonomiji, sve stražare i zaposlene zna odlično i sa svima je u dobrim odnosima. Pošto je veliki radnik, hvali se kako je na zatvorskoj ekonomiji za osam sati umio sam da posadi 25 kilograma luka.
“Promijenio sam desetak upravnika, ispratio i dočekao mnoge, i sada je vala dosta! Sjećam se jednom prilikom zatvorska kazna mi je istekla tačno u 22 sata. Kako nisam imao gdje, predložio sam komandiru da me pusti da i tu noć prespavam u zatvoru, pa ujutro da idem kući, ali su kazali da je to nemoguće. Na kraju sam se snašao i prespavao u Prokuplju kod poznanika – prisjeća se naš sagovornik i dodaje da je za tih 13 godina i šest mjeseci bilo sijaset komičnih i simpatičnih situacija, za cijelu jednu knjigu.
Za zaposlene u Okružnom zatvoru u Prokuplju ima samo riječi hvale.
“Nikada nisam imao problema i uvijek kad je trebalo nešto da se radi, oni su mene slali, tako su prolazile godine – dodaje Batula, koji je dobijao prekršajne prijave i za vožnju traktora, kamiona, ali najviše za automobil marke “nisan”, koji je najduže vozio.
Ako ga sjećanje ne vara, prvi put je dobio prekršajnu prijavu 1995. Tada je odležao 60 dana i tako je sve počelo.
“Izađem, vozim kola, oni me zaustave, ja kažem: “Svako neka radi svoj posao”, i tako sve ukrug. Na kraju sam nakon trideset godina položio za vožnju kola, ali sam zaboravio da već imam kaznu za vožnju bez dozvole, pa su mi je oduzeli kada su me ponovo zaustavili. I tako sam po ko zna koji put opet završio u zatvoru. Posljednji put prošle godine i tada sam riješio da neću više da sjedam u kola dok mi ne vrate dozvolu – priča Batula.
Od prošle godine Batula se vozi samo biciklom ili ga komšije i prijatelji prevezu gdje treba. Zna da je njegova krivica za sve što mu se dogodilo, ali nekako se, priznaje, navikao na taj začarani krug. (Naj portal)
Sudbine
Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!
Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.
„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.
Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.
„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.
Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.
„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“
Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.
„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.
I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.
Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.
„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.
Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.
„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.
Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.
„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.
Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)
-
Astrologija4 godine
Lunarni kalendar: MJESEČEVE MIJENE ZA 2021. GODINU
-
Zanimljivosti4 sedmice
Horor u BiH: Bh. pjevačicu brutalno pretukao suprug, snimak kako je udara nogama u glavu ledi krv u žilama
-
Vidoviti ljudi4 godine
Proročica Vera Čudina “ne vidi” ništa lijepo: TEK NAM PREDSTOJI HAOS, JER STIŽE OPASNIJI VIRUS OD KORONE!
-
Zanimljivosti4 mjeseca
Nafakali doktor Edib Šarić iz Mostara: DOBIO 17 AUTOMOBILA NA POKLON