Sudbine
Ne zna broj saobraćajnih prekršaja: BETULA ODROBIJAO 13,5 GODINA PO ZATVORIMA
Milisav Todorović Batula (65) iz kuršumlijskog sela Baćoglava proveo je ukupno 13 i po godina u prokupačkom Okružnom zatvoru zbog prekršajnih prijava.
Kako Todorović kaže, kazne i prijave su bukvalno obilježile čitav njegov život i sve se odnose na vožnju automobila bez dozvole jer je Milisav 30 godina sjedao za volan bez nje. Sada se, kako tvrdi, konačno naučio pameti, te već godinu dana ne sjeda na mjesto vozača.
Todorović u ispovijesti objašnjava da 13 i po godina nije proveo u cugu iza rešetaka, već iz dijelova, a za dužinu svog zatvorskog staža saznao je kada se zaposlio u jednoj firmi.
“Poslodavac je tražio da mi u prokupačkom zatvoru tačno obračunaju koliko sam vremena proveo tamo i stigao je ovaj podatak od 13 i po godina. Iskreno, nikada nisam sam računao, ali Okružni zatvor u Prokuplju bolje poznajem nego svoju kuću – u šali kaže Milisav, kog svi poznaju po nadimku Batula.
Dodaje da je sigurno desetak puta okrečio čitav zatvor, radio je na zatvorskoj ekonomiji, sve stražare i zaposlene zna odlično i sa svima je u dobrim odnosima. Pošto je veliki radnik, hvali se kako je na zatvorskoj ekonomiji za osam sati umio sam da posadi 25 kilograma luka.
“Promijenio sam desetak upravnika, ispratio i dočekao mnoge, i sada je vala dosta! Sjećam se jednom prilikom zatvorska kazna mi je istekla tačno u 22 sata. Kako nisam imao gdje, predložio sam komandiru da me pusti da i tu noć prespavam u zatvoru, pa ujutro da idem kući, ali su kazali da je to nemoguće. Na kraju sam se snašao i prespavao u Prokuplju kod poznanika – prisjeća se naš sagovornik i dodaje da je za tih 13 godina i šest mjeseci bilo sijaset komičnih i simpatičnih situacija, za cijelu jednu knjigu.
Za zaposlene u Okružnom zatvoru u Prokuplju ima samo riječi hvale.
“Nikada nisam imao problema i uvijek kad je trebalo nešto da se radi, oni su mene slali, tako su prolazile godine – dodaje Batula, koji je dobijao prekršajne prijave i za vožnju traktora, kamiona, ali najviše za automobil marke “nisan”, koji je najduže vozio.
Ako ga sjećanje ne vara, prvi put je dobio prekršajnu prijavu 1995. Tada je odležao 60 dana i tako je sve počelo.
“Izađem, vozim kola, oni me zaustave, ja kažem: “Svako neka radi svoj posao”, i tako sve ukrug. Na kraju sam nakon trideset godina položio za vožnju kola, ali sam zaboravio da već imam kaznu za vožnju bez dozvole, pa su mi je oduzeli kada su me ponovo zaustavili. I tako sam po ko zna koji put opet završio u zatvoru. Posljednji put prošle godine i tada sam riješio da neću više da sjedam u kola dok mi ne vrate dozvolu – priča Batula.
Od prošle godine Batula se vozi samo biciklom ili ga komšije i prijatelji prevezu gdje treba. Zna da je njegova krivica za sve što mu se dogodilo, ali nekako se, priznaje, navikao na taj začarani krug. (Naj portal)
Sudbine
Travar Mirsad Krnjić priprema biljni inzulin za dijabetičare: Kako je Siniša Pazdrijan iz Čazme nakon 15 godina normalizirao šećer
Danas je u svijetu ključno pitanje – kako se liječi dijabetes i da li ima lijeka za ovu bolest? To je „bolest s kojom se živi”, ali bez obzira na sve oboljeli traže spas na sve moguće načine.
Takav je slučaj i sa 40-godišnjim Sinišom Pazdrijanom iz mjesta Čazma, koje se nalazi na nekih 40 kilometara udaljenosti od Zagreba, prema Bjelovaru. On se bavi poljoprivredom, ima svoj obrt, a obrađuje preko 300 hektara zemlje. Kaže, da u sezoni jedva odspava pet sati dnevno.
Od 2008. godine mu je dijagnosticiran dijabetes, tip 1, a zvanično od 27. oktobra ove godine on nije „šećeraš“. To mu je potvrdila i njegova doktorica na kontrolnom pregledu:
„Vi više niste za terapiju. Ubuduće pazite šta jeddete i pijte to što pijete, ako vam već pomaže – kazala je doktorica.
Inače, Siniša joj je sve ispričao da koristi biljnu terapiju čuvenog bosanskog travara Mirsada Krnjića za šećernu bolest, te je uz pomoć Konjičkog sirupa i čajeva u roku od nepuna tri mjeseca šećer uspio dovesti u optimalne vrijednosti. Doktorica nije negirala, niti osporavala njegove tvrdnje, ali je na osnovu medicinskih najsvježijih nalaza priznala da Siniši nisu potrebne niti tablete, niti inzulin, a primao je po 18 jedinica pametnog inzulina naveče.
„Moj šećer se uistinu stabilizirao i kreće se oko šest jedinica. Sve je to zasluga terapije Mirsada Krnjića iz Konjica – kaže Siniša.
On misli da je stres glavni okidač da jako mlad dobije dijabetes. Bilo je to 2008. godine. Bilo mu je sumnjivo što ima učestalo mokrenje, osjeća žeđ, stalnu glad, mršao je, osjećao stalno umor.
Odmah su mu propisali farmakološku terapiju, koju je uredno koristio.
“Kod šećeraša sve se svodi na vođenje računa o tome šta jedete, koliko jedete i koliko se recipročno tome krećete i sagorijevate kalorije. I naravno, redovno uzimanje lijekova. Vrijednosti šećera nisu bile u optimalnim granicama, ali su bile znatno niže od onih kada sam obolio. – priča Siniša.
Objašnjava kako su mu u nekoliko navrata mijenjali terapiju, jer neke tablete su nakon određenog vremena prestajale da daju rezultate.
„Uvijek su bile visoke vrijednosti šećera, ali uz tablete, ogranićenja u ishrani i pa i fizičke aktivnosti i sport, održavao se podnošljivim život onoliko koliko se moglo. Nije se živjelo punim plućima, ali nije bilo ni velikih potresa. Od prošle godine su mi uključili i 18 jedinica pametnog inzulina naveče – otkriva naš sagovornik.
Nosio se sa dijabetesom skoro 15 godina, ali nikada nije prestajao tražiti spasonosnu formulu za pobjedu te podmukle bolesti. Priznaje da je za njega bio blagi šok kada je morao preći na inzulin ali je, kako kaže, navikao se i na bockanje iz večeri u veče.
„Nada zadnja umire, pa sam se time vodio sve ove godine. Non stop sam istraživao informacije o dijabetesu, liječenje, iskustva, naučna saznanja…. I tako sam jedne prilike naišao ne neke priče ljudi koji su pobijedili šećernu bolest uz pomoć Krnjićeve terapije. Priznam, bio sam jako oprezan, pratio sam na forumima i recenzije, a onda stupio u kontakt sa ljudima koji su iznosili svoja svjedočenja.
Tada sam shvatio da to nije neka ubleha, već daleko ozbiljnija stvar, pa sam stupio u kontakt sa travarom Mirsadom Krnjićem iz Konjica. Djelovao mi je vrlo ozbiljno, shvatio sam da ima i znanje…. Bio sam u Zadru na odmoru krajem osmog mjeseca ove godine, pa sam odatle zapucao pravo za Konjic, uzeo dvije terapije i pravo u Čazmu – kazuje Siniša, te nastavlja:
„Kod ove Krnjićeve terapije je najvažnije biti disciplinovan, a ja sam 50 dana bio maksimalno disciplinovan. Nakon toga polako popušta ta disciplina, jer se vrijednosti šećera normaliziraju i ostaju u granicama normale“.
U nastavku nam je objasnio kako je tekla njegova borba za normalizaciju šećera. Prvih dana septembra ove godine je uredno pio propisano farmakološku terapijju, a uporedo sa njom uzimao je Krnjićev sirup i čajeve.
„Nakon svega pet dana uzimanja Krnjićeve terapije meni šećer oko 6. Onda sam počeo smanjivati tablete, prvo one jutarnje, a 21. dan nakon toga sam prestao uzimati i večernju tabletu, jer se šećer stalno kretao oko šest jedinica.
Istovremeno sam smanjivao i doze inzulina; išao sam na 16, pa 14, smanjivao sam sve po dvije jedinice, da bi nakon 35 dana isključio i inzulin. Šećer je i dalje bio između 5 i 6 jedinica. A moje i psihičko i fizičko stanje se drastično popravilo.
Čudan je to osjećaj, gledaš one nalaze svakog jutra, pa ne možeš svojim očima da vjeruješ. Znate kako je kad godinama aparat ti pokazuje 9, 10 ili 11 jedinica, a onda odjednom iz dana u dan vrijednost šećera ne prelazi 6 jedinica. Osjećaš se kao šamipon, ali ne vjeruješ dok ti to i doktori ne kažu.
E, kada mi je doktorica rekla da je za nju više nisam šećeraš i kada mi je isključila farmakološku terapiju ja sam ponovo dobio krila.
I znate kako sam to proslavio?
Te večeri sam popio četiri piva, najeo se bijelog kruha i nekoliko kobasica sa roštilja. Ujutro sam, priznam strepio, kada sam provjeravao šećer. Ali on je bio 6. E, tada sam shvatio da je Krnjićeva terapija meni bila spasonosna – kazuje Siniša.
Otkriva nam kako je svoja iskustva prenio i prvom komšiji, koji je 30 godina šećeraš, vrijednosti šećera su mu preko 20. Dao mu je dio svoje terapije da proba, i u roku od sedam dana i kod komšije se šećer prepolovio, ide prema šestici.
„Za mene je travar Mirsad Krnjić nešto najsvetije na zemaljskoj kugli. Meni je njegova terapija pomogla i sa zadovoljstvom sam prenio svoja iskustva. Možda će pomoći još nekome – kazuje na kraju Siniša Pazdrijan iz Čazme.
Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)
-
Astrologija4 godine
Lunarni kalendar: MJESEČEVE MIJENE ZA 2021. GODINU
-
Zanimljivosti1 mjesec
Horor u BiH: Bh. pjevačicu brutalno pretukao suprug, snimak kako je udara nogama u glavu ledi krv u žilama
-
Vidoviti ljudi4 godine
Proročica Vera Čudina “ne vidi” ništa lijepo: TEK NAM PREDSTOJI HAOS, JER STIŽE OPASNIJI VIRUS OD KORONE!
-
Zanimljivosti5 mjeseci
Nafakali doktor Edib Šarić iz Mostara: DOBIO 17 AUTOMOBILA NA POKLON