Pratite nas

Sudbine

Nestanak Splićanina u Beogradu ukazuje na nesreću: OTIŠAO DA OBAVI NUŽDU U SAVU I NIJE SE VIŠE VRATIO!

Published

on

I dalje traje potraga za 28-godišnjim Matejem Perišom iz Splita, koji je nestao u novogodišnjoj noći u Beogradu. Ali, što rijeme iše odmiče, sve je manje nade da je u životu.

“Bili smo u klubu “Gotik”, ništa se sumnjivo nije dogodilo”, potvrđuje za Blic Matejev prijatelj.

On je potvrdio da su i prijatelji sami pretražili svaki kutak kluba u kojem su bili tu večer, ali da nigdje ništa sumnjivo nisu pronašli.

“Ni do kakvog incidenta u klubu nije došlo niti u jednom trenutku, bila je sasvim normalna večer”, izjavili su predstavnici kluba u kojem je drtzštvo slavilo.

Matejevi prijatelji, koji su objavili i snimak područja, ističu kako je malo vjerovatno da je tek tako pao u rijeku jer je ograda visoka, a rijeka na tom dijelu plitka. Kako su objavili beogradski mediji, nadzorne kamere snimile su Mateja kako izlazi iz kluba i spušta se stepenicama prema jednom splavu, Dodaju kako se i riječna policija uputila u potragu za Perišom i plove duž Save.

Navodno je izašao iz kluba da obavi nuždu, a na taj korak ga je čini se natjerala gužva u toaletu kluba,

“Pregledavajući nadzorne kamere lokala koji se nalaze u Beton hali, vidi se kako mladić iz Splita izlazi iz kluba i kreće prema rijeci. Nažalost, kamera nije mogla uhvatiti gdje je on završio, ali se sumnja da je sišao uz obližnje stube i nagnuo se kako bi izvršio nuždu, ali je vjerojatno u tom trenutku pao u vodu”, kazao je sagovornik za Kurir

U prilog toj tezi kaže, idu i dvije činjenice – jakna mu je ostala u klubu, a mobitel je bio ugašen.

” Telefon mu je od samog početka ugašen, pa se sumnja da se nakon pada u vodu i telefon pokvario”.’

Nenad Periš, otac Mateja Periša, kaže da se sa sinom posljednji put čuo 30. decembra oko 17 sati i da nije primijetio ništa neobično tokom razgovora.

”Ništa nije ukazivalo da će dogoditi ovo što se dogodilo”, rekao je Periš i dodao da je Matej došao u Beograd sa šestoricom prijatelja i da se trebao danas vratiti u Split.

Dodaje da je Matej bio ekonomista, kao i da se bavio sportom. Preko ljeta je radio kao skiper, za upravljanje jahtama.

“Imao je organiziran i poslovan život, završio je školovanje… Taj odlazak na doček Nove godine bio je prvi put da je u Beogradu”, ispričao je otac

„Da vam kažem iskreno, puno vremena je prošlo od kada smo se posljednji put čuli, nada mi kopni…“ rekao je. A onda dodao:

„Samo da Mateja nađem, pa makar ga morao samo jednom poljubiti“ jedva, kroz plač izgovorio je otac.

Nenad Periš, međunarodni vaterpolo sudija, kaže da su mu pomoć ponudili mnogi iz srpskog vaterpola, među kojima su bivši vaterpolist Igor Milanović i pomoćnik ministra sporta Darko Udovičić.

”Hiljade ljudi se javilo da ponudi pomoć. Jedan čovjek iz Beograda, koga ne poznajem, javio se i ponudio da mi ustupi svoj stan na Zelenom vencu. Svima zahvaljujem na suosjećanju, ali najvažnija je informacija. – rekao je Periš. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending