Pratite nas

Sudbine

Najgora iskustva sa Nove godine: POSVAĐALA SE S MUŽEM, IZAŠLA NAPOLJE I – ODVALILA JE KOLA, U VATROMETU ZAPALIO PUNICINO AUTO

Published

on

Tenzija koja vlada oko dočeka Nove godine, ponajviše oko toga gdje i sa kim ići, ponekad umjesto prijatnog i nezaboravnog događaja, zna da se pretvori u veče koje želimo da se što prije završi i da ga zaboravimo.

Kada su administratori Instagram stranice “Tvoj dečko” pokrenuli pitanje o najgorim iskustvima za Novu godinu, vjerovatno nisu mogli ni da pretpostave koliko će se ljudi javiti da anonimno podijeli svoja iskustva sa više od 32.000 ljudi, koliko broji ova popularna mim stranica sa Instagrama.

“Hajde, najgore iskustvo za Novu godinu (ili najbolje)” glasilo je pitanje, a ubrzo je stiglo više od hiljade odgovora.

Od svađa i raskida, do opijanja i mamurluka, preko gotovo nevjerovatnih situacija, korisnici Instagrama su slali svoja neprijatna iskustva, od kojih su neka bila takva da je bilo nemoguće ne nasmijati se do suza.

“Ove godine tražio drugare mrtav pijan, nisam mogao da ih nađem, dočekao novu u tramvaju 14”, glasilo je iskustvo jednog mladića iz Beograda.

Krah ljubavnog, ali i porodičnog života, bio je krivac za najgori doček slijedeće korisnice.

“Mama mi javlja u 12 da se razvodi od ćaleta, dečko me prije toga ostavio u apartmanu, otišao sa ortacima”, napisala je ona.

Muzički ukus didžeja, našao se na listi stvari koje su pokvarile doček.

“Bilo nas 40 u vikendici, cura što je bila DJ, 284728 puta puštala “Miki, Milane”.”

Možda i najsmješniji najgori doček, doživjela je djevojka iz Beograda koja je zbog greške u komunikaciji, dočekala Novu godinu umjesto sa dečkom, sama, dok je on bio na drugom kraju grada.

“Dogovorila se sa tadašnjim dečkom (prije masovne upotrebe mobilnih) da se čekamo na zadnjoj stanici busa 31. Čekali se na različitim dijelovima grada”, glasila je njena priča.

Korišćenje pirotehnike, koje je karakteristično za novogodišnje praznike na Balkanu, dovelo je do bizarnog spleta okolnosti u kojoj je stradao jedan automobil.

“Stavio vatromet u pogrešan smjer, i zapalio auto bivše punice”, glasio je komentar ovog korisnika.

“Rekla sam mužu da hoću razvod, izašla iz kuće. Dok sam čekala taksi udarila me kola”, napisala je nesretnica.

I za kraj, prevara. Naime, novogodišnje veče, umjesto da mu protekne u razmjenjivanju nježnosti sa dragom, ovaj korisnik Instagrama je saznao ne baš tako lijepe vijesti.

“Prevarila me na sred žurke”, napisao je on u svojoj ispovijesti kao odgovor na storiiju Instagram stranice “Moj dečko”. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending