Pratite nas

Sudbine

Priča o Bahti, robinji iz Šamca: ROPSTVA SU JE OSLOBODILI IZETBEGOVIĆI

Published

on

Beogradska “Pravda” 1938. donosi priču o Bahti, afričkoj djevojčici otetoj od strane trgovaca robljem. Ona biva prodata u Istanbulu, nakon čega stiže u Šamac. Tu je oslobođena 1910, a do kraja života služi u porodici Alijage Izetbegovića

“Prije izvjesnog vremena je umrla jedna prava crnkinja, koja je trideset pet godina ovdje živjela. Za njenu smrt se brzo raščulo jer je ona za ovo malo mjesto stalno značila senzaciju svojim rasnim porijeklom i mistikom u koju je ona samu sebe uvijala.

Crnkinja Bahtijar, ili kraće Bahta, nije dala da je sagleda nijedno strano oko, naročito ne muško, pa čak i ako je taj muškarac musliman, kao što je i sama bila”, navodi na početku ovog interesantnog teksta autor, u nastavku opisujući životni put te bivše robinje porijeklom iz Afrike.

Kada je imala osam godina Bahta je otrgnuta iz svog sela, negdje iz centralne Afrike, nakon čega je dospjela u ruke trgovaca robljem. Kada je imala 15 godina izvode je na trg u Istanbulu i tu je kupuje Šefike-hanuma, žena Hadži-Ahmeta iz Posavine. Robinja Bahta je trebalo da bude drugarica njihovoj kćerki Hasibi.

“Kada se Šefike-hanuma doselila u Šamac, dovela je i Bahtu. Ona je već bila zrela. Postala je navika i potreba kućna. Poznati duh osmanlijskog demokratskog postupanja sa poslugom nije ni nju ostavio odbačenom i prezrenom. Ona je uvedena u društvo, išla je uz svoju drugaricu, pila sa hanumama crnu kavu i šerbet, brinula se o hanuminoj djeci”, navodi list.

Bahta je oslobođena 1910. godine. Nije više robinja i imala je svoju kuću. Udaje se 1920. za putujućeg hodžu Ahmet-Efendiju, sa kojim je rodila i dijete, “sasvim bijelo, ali mrtvo”. Već naredne godine se rastaje od muža, “nakon čega živi mirno, skoro kao penzionerka”, piše list.

Njena drugarica iz djetinjstva Hasibe-hanuma udala se za Agu, sina Alijage Izetbegovića (uglednog i bogatog trgovca iz Šamca, dugogodišnjeg gradonačelnika ovog mjesta, inače djeda osnivača SDA Alije Izetbegovića), nakon čega Bahta počinje da se brine o njihovoj djeci Refike-hanumi i Ahmetu.

“I kad su djeca došla pod tutorstvo Alijagino, ona vodi o njima brigu, hoće čak da im određuje budućnost, iako to nije bila njena dužnost. Naravno, tu ona nije rješavala, ali je naivno smatrala da smije da se brine o svemu tome, jer je vežu tolike veze s porodicom i jer ih voli. Naročito je voljela Ahmeta”, navodi list.

Bahta tj. “Arapka”, kako su je prozvali, nije htjela da je svijet posmatra, da je ispituje i da joj se čudi, pa se zato sklanjala i ljutila. Naročito nije htjela da je vide muškarci, jer je bila vrlo pobožna muslimanka.

“Veliki događaj je bio kad bi ona sjedela u kakvoj avliji, čija taraba (sve muslimanske tarabe su vrlo visoke i neprozirne) ima pukotinu kroz koju može da se vidi ‘Arapka’, ali da ona ne zna”, piše “Pravda”.

Kad se Refike-hanuma udala za ovdašnjeg uglednog advokata Džafera Mehmedagića, Bahta je i dalje ostala uz nju, ali je prema svjedočenju Mehmedagića “počela da ispoljava neke osobine svoje žarke otadžbine”.

“Kao da je počela da se budi Afrika u njoj… Zatim je počela da poboljeva, pa ju je to sve više ozlovoljavalo. Prvi znaci sušice bili su tu. Već nije pričala kao nekad, a znala je mnogo da priča… Istina, govorila je rđavim jezikom, naročito je griješila i mjesto ‘on’ stavljala je ‘ona’. Zato su je često ukućani ismijavali. Ona se ljutila. Grdila je sve bez razlike. Inače, govorila je turski i arapski. Kao rijetko ko znala je da sprema istočnjačka jela”, prisjetio se “Arapke” Mehmedagić.

Sušica je Bahtu sve više tištila, htjeli su joj dovesti ljekara, ali se ona razljutila i odvojila u svoju kućicu. Nije primala lijekove, a pristala je da joj dođe ljekar tek kada je već bilo kasno.

“Ona nije sobom odnijela tajnu o svojoj zemlji i o svom prezimenu, jer ni ona sama nije to znala”, navodi se na kraju teksta objavljenog u beogradskoj “Pravdi” 14. oktobra 1938. godine.

Ko je bio Alijaga Izetvegović?
Alijaga Izetbegović rođen je u Beogradu, a u Šamac se doselio 1860-ih godina. Izetbegovići su se u Srbiji prezivali Jahići, a u Bosni uzimaju prezime po nekom svom pretku Izet-begu. U Šamcu se Alijaga počeo baviti trgovinom, a imao je nadimak “Biogradlija”. Punih 28 godina bio je gradonačelnik ovog mjesta. Familija

Izetbegović bila je toliko bogata da je u vrijeme dok je Alijaga bio gradonačelnik Šamca posjedovala oko 100 kuća. Alijagin unuk, osnivač stranke SDA Alija Izetbegović, rođen je u Šamcu 1925. godine, navodi se u knjizi “Monografija Bosanskog Šamca” Nikše Nezirovića. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending