Sudbine
Humano srce Lejle Ćorović i njenog supruga: UMJESTO GALA SVADBE, NOVAC PODIJELILI SIROMAŠNIM ZEMLJACIMA U CRNOJ GORI
Podgoričanka Lejla Ćorović (25) i njen suprug, koji žive i rade u Južnoj Karolini u Americi, odlučili su da novac namijenjen za svadbeno veselje potroše na najbolji mogući način. Oni su taj novac podijelili su ga siromašnim porodicama u rodnoj Crnoj Gori.
Ona i suprug su, kako kaže, shvatili da u Americi razmišljaju o luksuzu, dok neki ljudi u Crnoj Gori nemaju novca za osnovne životne namirnice.
“Ideja da doniramo novac rodila se tako što smo pratili dešavanja kod nas, gdje je dosta ljudi izgubilo posao, što zbog pandemije, što iz drugih razloga. A i kako se bliži zima, koja dodatno otežava život i kućni budžet, odlučili smo se da ne razmišljamo o ekstra luksuzu već da novac doniramo nekom ko nema ni za osnovne potrepštine”, rekla je Lejla.
Kaže da je suprug za “najvažniji dan” planirao neki jednostavan banket, u vidu ručka sa najbližima, dok je ona bila za veliku svadbu na nekom brodu. Ipak, od te ideje se odustalo radi višeg cilja, pa je tako ovaj mladi par usrećio nekoliko porodica u Crnoj Gori. A rođaci u domovini pomogli su im da novac ode u prave ruke.
“Naša familija nam je najviše pomogla u vezi sa informacijama o tome ko teško živo i kome je potrebna pomoć. Kako su bili na terenu, trudili su se da direktno uruče novac onome kome treba da bude uručen. Gledali smo da to budu porodice u kojima ima više maloljetne djece. Među njima su i djeca koja nemaju jednog ili oba roditelja”, istakla je ova Podgoričanka.
Ubrzo su supružnici objavili post na Instagramu, kako bi novac mogli da daju još dvjema porodicama.
“Javile su se osobe koje znaju za materijalno ugrožene porodice i time nam pomogle da zaokružimo budžet”; navela je Lejla.
Supružnike je inspirisala priča o djevojci koja se odrekla toalete za matursko veče kako bi novac dala u humanitarne svrhe.
“Puno mi je srce i sretna sam što smo suprug i ja u mogućnosti da pomognemo. Često zahvaljujemo Bogu na tome. Bili smo dodatno inspirisani kada smo saznali da se jedna djevojka na maturi pojavila s majicom na kojoj je pisalo ‘Ja sam svoj stajling donirala’. Ona je, po mom mišljenju, bila glavna zvijezda te večeri. Zaista se duša hrani kad pomažemo drugima. Time i mi sami rastemo “, ispričala je Lejla.
Inače, ova Podgoričanka je prije dvije godine osvojila titulu najljepše Evropljanke na takmičenju ‘Miss Fashion Global’ u Destinu na Floridi, u SAD.
Pored te titule, Lejla je dobila i krunu kao najljepša djevojka Južne Karoline.
“Ljubav prema domovini je nešto što nikad ne napušta čovjeka i, po mom mišljenju, kad osoba krene sa humanitarnom akcijom, trebalo bi da je započne od svojih”, iskrena je Lejla.
Želja joj je da suprug i ona lično posjete porodice kojima je pomoć potrebna.
“Mislim da nije dovoljno da nekome pošalješ novac i okreneš se. Sa ljudima treba popričati, vidjeti šta ih to koči da zarade ili da budu uspješni na nekom drugom polju. Trebalo bi da dijelimo znanje, savjete i da saslušamo jedni druge. To nam najbolje objašnjava poslovica: “Daj ribu čovjeku i nahranićeš ga za jedan obrok/dan. Nauči čovjeka kako da peca i nahranićeš ga za čitav život”.
Iskreno se nadam da će naša priča inspirisati druge da urade nešto slično, jer treba da jedni druge podstičemo na dobro”, naglasila je mlada Podgoričanka. (Naj portal)
Sudbine
Travar Mirsad Krnjić priprema biljni inzulin za dijabetičare: Kako je Siniša Pazdrijan iz Čazme nakon 15 godina normalizirao šećer
Danas je u svijetu ključno pitanje – kako se liječi dijabetes i da li ima lijeka za ovu bolest? To je „bolest s kojom se živi”, ali bez obzira na sve oboljeli traže spas na sve moguće načine.
Takav je slučaj i sa 40-godišnjim Sinišom Pazdrijanom iz mjesta Čazma, koje se nalazi na nekih 40 kilometara udaljenosti od Zagreba, prema Bjelovaru. On se bavi poljoprivredom, ima svoj obrt, a obrađuje preko 300 hektara zemlje. Kaže, da u sezoni jedva odspava pet sati dnevno.
Od 2008. godine mu je dijagnosticiran dijabetes, tip 1, a zvanično od 27. oktobra ove godine on nije „šećeraš“. To mu je potvrdila i njegova doktorica na kontrolnom pregledu:
„Vi više niste za terapiju. Ubuduće pazite šta jeddete i pijte to što pijete, ako vam već pomaže – kazala je doktorica.
Inače, Siniša joj je sve ispričao da koristi biljnu terapiju čuvenog bosanskog travara Mirsada Krnjića za šećernu bolest, te je uz pomoć Konjičkog sirupa i čajeva u roku od nepuna tri mjeseca šećer uspio dovesti u optimalne vrijednosti. Doktorica nije negirala, niti osporavala njegove tvrdnje, ali je na osnovu medicinskih najsvježijih nalaza priznala da Siniši nisu potrebne niti tablete, niti inzulin, a primao je po 18 jedinica pametnog inzulina naveče.
„Moj šećer se uistinu stabilizirao i kreće se oko šest jedinica. Sve je to zasluga terapije Mirsada Krnjića iz Konjica – kaže Siniša.
On misli da je stres glavni okidač da jako mlad dobije dijabetes. Bilo je to 2008. godine. Bilo mu je sumnjivo što ima učestalo mokrenje, osjeća žeđ, stalnu glad, mršao je, osjećao stalno umor.
Odmah su mu propisali farmakološku terapiju, koju je uredno koristio.
“Kod šećeraša sve se svodi na vođenje računa o tome šta jedete, koliko jedete i koliko se recipročno tome krećete i sagorijevate kalorije. I naravno, redovno uzimanje lijekova. Vrijednosti šećera nisu bile u optimalnim granicama, ali su bile znatno niže od onih kada sam obolio. – priča Siniša.
Objašnjava kako su mu u nekoliko navrata mijenjali terapiju, jer neke tablete su nakon određenog vremena prestajale da daju rezultate.
„Uvijek su bile visoke vrijednosti šećera, ali uz tablete, ogranićenja u ishrani i pa i fizičke aktivnosti i sport, održavao se podnošljivim život onoliko koliko se moglo. Nije se živjelo punim plućima, ali nije bilo ni velikih potresa. Od prošle godine su mi uključili i 18 jedinica pametnog inzulina naveče – otkriva naš sagovornik.
Nosio se sa dijabetesom skoro 15 godina, ali nikada nije prestajao tražiti spasonosnu formulu za pobjedu te podmukle bolesti. Priznaje da je za njega bio blagi šok kada je morao preći na inzulin ali je, kako kaže, navikao se i na bockanje iz večeri u veče.
„Nada zadnja umire, pa sam se time vodio sve ove godine. Non stop sam istraživao informacije o dijabetesu, liječenje, iskustva, naučna saznanja…. I tako sam jedne prilike naišao ne neke priče ljudi koji su pobijedili šećernu bolest uz pomoć Krnjićeve terapije. Priznam, bio sam jako oprezan, pratio sam na forumima i recenzije, a onda stupio u kontakt sa ljudima koji su iznosili svoja svjedočenja.
Tada sam shvatio da to nije neka ubleha, već daleko ozbiljnija stvar, pa sam stupio u kontakt sa travarom Mirsadom Krnjićem iz Konjica. Djelovao mi je vrlo ozbiljno, shvatio sam da ima i znanje…. Bio sam u Zadru na odmoru krajem osmog mjeseca ove godine, pa sam odatle zapucao pravo za Konjic, uzeo dvije terapije i pravo u Čazmu – kazuje Siniša, te nastavlja:
„Kod ove Krnjićeve terapije je najvažnije biti disciplinovan, a ja sam 50 dana bio maksimalno disciplinovan. Nakon toga polako popušta ta disciplina, jer se vrijednosti šećera normaliziraju i ostaju u granicama normale“.
U nastavku nam je objasnio kako je tekla njegova borba za normalizaciju šećera. Prvih dana septembra ove godine je uredno pio propisano farmakološku terapijju, a uporedo sa njom uzimao je Krnjićev sirup i čajeve.
„Nakon svega pet dana uzimanja Krnjićeve terapije meni šećer oko 6. Onda sam počeo smanjivati tablete, prvo one jutarnje, a 21. dan nakon toga sam prestao uzimati i večernju tabletu, jer se šećer stalno kretao oko šest jedinica.
Istovremeno sam smanjivao i doze inzulina; išao sam na 16, pa 14, smanjivao sam sve po dvije jedinice, da bi nakon 35 dana isključio i inzulin. Šećer je i dalje bio između 5 i 6 jedinica. A moje i psihičko i fizičko stanje se drastično popravilo.
Čudan je to osjećaj, gledaš one nalaze svakog jutra, pa ne možeš svojim očima da vjeruješ. Znate kako je kad godinama aparat ti pokazuje 9, 10 ili 11 jedinica, a onda odjednom iz dana u dan vrijednost šećera ne prelazi 6 jedinica. Osjećaš se kao šamipon, ali ne vjeruješ dok ti to i doktori ne kažu.
E, kada mi je doktorica rekla da je za nju više nisam šećeraš i kada mi je isključila farmakološku terapiju ja sam ponovo dobio krila.
I znate kako sam to proslavio?
Te večeri sam popio četiri piva, najeo se bijelog kruha i nekoliko kobasica sa roštilja. Ujutro sam, priznam strepio, kada sam provjeravao šećer. Ali on je bio 6. E, tada sam shvatio da je Krnjićeva terapija meni bila spasonosna – kazuje Siniša.
Otkriva nam kako je svoja iskustva prenio i prvom komšiji, koji je 30 godina šećeraš, vrijednosti šećera su mu preko 20. Dao mu je dio svoje terapije da proba, i u roku od sedam dana i kod komšije se šećer prepolovio, ide prema šestici.
„Za mene je travar Mirsad Krnjić nešto najsvetije na zemaljskoj kugli. Meni je njegova terapija pomogla i sa zadovoljstvom sam prenio svoja iskustva. Možda će pomoći još nekome – kazuje na kraju Siniša Pazdrijan iz Čazme.
Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)
-
Astrologija4 godine
Lunarni kalendar: MJESEČEVE MIJENE ZA 2021. GODINU
-
Zanimljivosti1 mjesec
Horor u BiH: Bh. pjevačicu brutalno pretukao suprug, snimak kako je udara nogama u glavu ledi krv u žilama
-
Vidoviti ljudi4 godine
Proročica Vera Čudina “ne vidi” ništa lijepo: TEK NAM PREDSTOJI HAOS, JER STIŽE OPASNIJI VIRUS OD KORONE!
-
Zanimljivosti5 mjeseci
Nafakali doktor Edib Šarić iz Mostara: DOBIO 17 AUTOMOBILA NA POKLON