TV serijal “Crna svadba” ne ostavlja nikoga ravnosušnim, čak ni one koji ne vjeruju u “Babine gatke”.

Jedna od tema je “Vlaška magija”, koja se smatra izuzetno moćnom (neki smatraju da je čak 3. po jačini u svijetu), oduvijek je privlačila veliku pažnju, pa ne čudi što je priča podigla veliku prašinu. U javnosti se iznova probudilo interesovanje za obrede vlaške magije, vradžbine, bajalice i ostale mistične rituale koji se sprovode, ili su se nekada sprovodili na Balkanu, a posebno u Srbiji.

Prema vjerovanju dešavalo se da sujeverna žena naruči vradžbine koje će njenog muža učiniti “vezanim”, odnosno, učiniti ga impotentnim. Ona sebi time obezbjeđuje opravdanje za nemoralni život. Vlaške vračare ovo ne smatraju crnom magijom, jer smatraju da na taj način odgovaraju na molbu žene za pomoć.

Po savjetu vračara, Vlasi muškarci uvjereni su da njihove žene ili ljubavnice, ili same vračare mogu da upravljaju njihovom polnom moći. U Timočkoj Krajini česti su slučajevi da muškarci budu sposobni za ljubavni čin samo sa jednom ženom, a da u pokušaju da imaju “điđi miđi” s nekom drugom, ispoljavaju potpunu impotenciju.

Među Vlasima postoji izreka: Crvenkončić i kapljice krvi najjači su okovi za muškarca. Ovi rekviziti se najčešće koriste u oduzimanju polne moći muškarca. Vezivanje, na primjer, može da se obavi tako što žena svog uspavanog ljubavnika ili muža pogleda kroz prsten umočen u menstrualnu krv.

Za njih se kaže da su vezani, a da ih odveže, može samo vračara. Muškarca vezuje žena da bi ga imala za sebe, ali i ljubavnica, i tada je nefunkcionalan u braku. Mnogo rjeđi su slučajevi da muškarac magijom pokušava da veže za sebe osobu ženskog pola.

Muškarac poslije toga osjeća stalnu potrebu za njom, a prepone mu stalno trnu od žudnje. Ove se čini skidaju relativno lako – vračara mu na kućnom pragu veže noge konopcem, pa ih, uz bajanje, naglim pokretom razveže.

Žena muškarca može vezati i na daljinu, i prije nego što je imala odnos s njim. Pri susretu se zagleda u njega i dok izgovara magijske riječi, na crnom koncu veže deset čvorova. Pored konca i krvi, u vezivanju se često koriste i igla, razne trave, pepeo, balega, ali su među rekvizitima za izazivanje impotencije najdjelotvorniji predmeti uzeti s pokojnika.

Maramica kojom je brisana pljuvačka umrlog od trenutka smrti do pogreba, prsten s njegove ruke i igla i konac iz njegovog odeijla. Vračara iskoristi gužvu oko odra umirućeg i zabode iglu sa udjenutim koncem u njegovu odjeću. Izvadi je kad čovjek umre i zatim koristi za obrede. Između ostalog, tu iglu daje ženi koja želi da veže muškarca, da ga u trenutku orgazma ubode u zadnjicu.

Ovi su rekviziti cijenjeni jer se do njih teško dolazi, pošto rodbina umirućeg dobro pazi da ne dođu u ruke vračare i tako budu upotreijbljeni za zlo. Odvezivanje se, uz magijske riječi, najčešće obavlja nožem (“da isječe vezu”), tamjanom (“da otjera zle demone”) i bijelim lukom (“da spriječi nove čini”).

Ali da bi obred odvezivanja uspeo, vračara treba da zna ko je i kako izvršio vezivanje. Jedna vračara ispričala je:

“Onaj ko mi se obrati za pomoć treba da donese sliku, kao i malo prašine s kućnog praga da bih otkrila o kakvoj je magiji riječ. Nakon toga, tačno u ponoć, započinjem skidanje vradžbine, koje traje do jutra. Nekad bude dovoljna jedna noć, a u nekim slučajevima potrebno je i nekoliko mjeseci. Radim u crkvi ili na obali potoka… – istakla je ona.

Vezani muškari najčešće pribjegavaju nasilju kada žele da saznaju od žene na koji način ga je vezala. Nisu rijetki ni slučajevi ubistva. Ubice ponekad ostaju impotentne i nakon toga. (Naj portal)