Pratite nas

Sudbine

Skupljaju zalihe hrane, kopaju bunar, grade staklenik: ONI SE SPREMAJU ZA SUDNJI DAN!

Published

on

Morgan Rogue (37) s Aljaske u SAD-u priprema se za sudnji dan od 2010. godine. Nakon što nije mogla napuniti svoj mobitel tokom kratkog nestanka struje prije 11 godina, shvatila je koliko bi njena situacija bila teška da za stalno ostane bez struje.

Počela je istraživati načine kako se pripremiti za tu situaciju, a na kraju su se ona i njen suprug uključili u zajednicu “preppera”, ljudi koji neprestano očekuju neku vrstu katastrofe i pripremaju se za sudnji dan.

Morgan se ispočetka pripremala za “zombi apokalipsu”, a onda je to postao njen životni stil. Sa svojom porodicom se 2020. preselila u ruralni dio Aljaske kako bi mogla živjeti samoodrživo.

“U početku sam se pripremala za jednu ili dvije vrste katastrofa, a sada sam spremna za sve. Kako su moje pripreme postajale opsežnije, ja sam bila samopouzdanija”, ispričala je.

Njihov dom crpi energiju iz generatora i solarnih panela, a uskoro planiraju uvesti i energiju vjetra. Imaju malu farmu životinja i vrt, a planiraju izgraditi i staklenik.
“Trenutno imamo dovoljno sušene i konzervirane hrane za šest mjeseci. Kopamo i bunar”, dodaje.

Nada se da će njena djeca cijeniti vrijednost pripreme, a svoj životni stil dijeli na internetu kako bi podstakla druge da razmisle o tome kako zaštititi svoju obitelj.

“Toliko je stvari izvan naše kontrole – prirodne katastrofe, saobraćajne nesreće, kontaminirana voda i tako dalje. Pogledajte samo 2020. i koliko su ljudi nespremni dočekali pandemiju. To bi svakome mogao biti dovoljan razlog da pripremi zalihe hrane za nekoliko sedmica”, smatra.

Morgan i njen suprug su i strastveni lovci, a svoje vještine koriste da prehrane porodicu.

“Imamo kokoši i planiramo nabaviti još životinja. Stalno radim na učenju novih vještina kako bih se manje oslanjala na druge. Mrzim kupovati, pa sam počela i sama uzgajati žito, mljeti ga i raditi vlastiti hljeb”, priča.

Djecu uključuje u sve i kaže da u tome uživaju.

“Potičem svoju djecu da budu ono što žele biti, ali nadam se da ću im usaditi samopouzdanje, naučiti ih samoobrani i spremnosti kako bi bila spremna na sve što im život baci. Možete biti spremni i dalje živjeti normalnim i sretnim životom. Pripremljenost je dio vašeg života, a ne vaš život. Svaka osoba može biti spremna bez obzira na to gdje živite i koliko novca imate. Nikad nije kasno. Osvojite sutra pripremajući se danas”, zaključuje Morgan. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending