Pratite nas

Sudbine

Bujrum narode, poslužite se, džabe je: MILAN NA GRADSKOM TRGU SUGRAĐANIMA DAROVAO POLA TONA JABUKA

Published

on

Fočanski poljoprivrednik Milan Gagović, poznat po svojoj širokogrudosti, još jednom je oduševio sugrađane. Ovaj put počastivši ih jabukama sa svog imanja.

Milan je na gradski trg u Foči iznio pola tone jabuka i ostavio ih uz poruku “poslužite se”. A, bilo je i dosta poziva telefonom, pa je gajbice jabuka dostavaljao od vrata do vrata.

“Ne znam baš tačno kilažu, oko 500 kilograma jabuka je podijeljeno, ali ostalo je još jabuka koje će ići na dijeljenje. Uglavnom mi se javljaju stari ljudi koji ne mogu sami da beru jabuke i oni koji nemaju selo. Oni se jave, a meni je zadovljstvo da mogu da ih posjetim i odnesem im jabuke.

Kad god podijelimo jabuke ili krompir sve nam se sljedeće godine vrati duplo. Imam pomoć i podršku porodice, nadopunjavamo se i razumijemo jedni druge i pomažemo jedni drugima. Zahvaljujući mom predjedju, djedu i ocu koji su sadili voće iz ljubavi došli smo do roda koji se mjeri vagonima. Uvijek se u mojoj porodici cijenila pomoć drugima”, rekao je za ATV Milan Gagović iz Foče.

Osmijesi na licima onih koje je obradovao jabukama Milanu su najveća nagrada. Od jednog od njih dobio je i lijep poklon.

“Odnio sam jabuke do jednog momka koji ima zdravstvenih problema i on mi je donio poklon u kesi, a u pitanju je bio bijeli anđeo. Poklon me je jako obradovao”, priča Milan.

Kiša berićet jedan, sunce sto i jedan, kaže naš narod. Baš takva je bila ova godina, nikad sušnija. Jabuka na pretek, ambari su napunjeni, ali i rakijske kace. Biće je i za jelo i za piće. “Vesela mašina” već uveliko radi.

“Ova godina je bila berićetna. I kako kažu, kad je dobra godina i sve rodi seljak nije gladan. Ove godine, iako je bilo dosta sunčanih dana, rod je obilat po pitanju vrtlarstva i voćarstva. S tim da je jabuka ove godine rodila u rekordnoj obilatosti”, kaže Gagović.

Osim rakije, Gagovići svake godine prave i velike količine pekmeza koji se dobija cjelodnevnim ukuhavanjem jabukovog soka.

“Mi jabuku prerađujemo. Pravimo sirće, sokove, pekmeze i džemove, te pravimo i rakiju. Svi naši proizvodi se sa lakoćom prodaju, naročito pekmez. Ljudi ga sa svih strana naručuju. Za litar pekmeza koji je težak dvije kile potrebno je deset do dvanaest litara soka. Ukuhavanjem sto litara soka dobija se osam do devet litara pekmeza. Proces je težak i potrebno je i dosta vremena, drva i živaca, ali u pitanju je poslastica koja je posljednjih sto godina specijalitet”, priča Milan.

Kad se vrijedno i složno radi sve se stiže. Na gazdinstvu Gagovića je i izuzetan rod povrća iz plastenika. Gazdinstvo se sve više okreće i turizmu. Na samoj obali Drine polako niče mali turistički kompleks. (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending