Pratite nas

Sudbine

Ljubav utkana u svaki grozd: PRIČA O BANJALUČKIM VINARIMA NEŠI, BOBANU I BOJANU!

Published

on

Grožđe je voće koje simbolizuje jesen, berba i sve popratne radosti sastavni su dio tradicije i kulture naših krajeva, a da je vino, spravljeno od najboljih i najkvalitetnijih sorti obranog grožđa, stvarna i vječita radost, znaju i Banjalučani Nebojša Milovanović te Boban i Bojan Kovačić, mladi ljudi, koji su zajedničkim snagama u Gornjoj Česmi 2018. godine podigli vinograd i vinariju “Crveni Brijeg”.

A mjeseci rada u vinogradima svakog vinara vode do željene tačke – berbe grožđa, te banjalučki vinari za “Nezavisne” govore kako se određuje vrijeme pogodno za berbu plodova koje su gajili.

“Kada govorimo o trenutku odluke za berbu grožđa, pratimo više parametara, od kojih su najbitniji procenat šećera, pH vrijednost, ukupna kiselost i fenolna zrelost grožđa. Naravno, vremenska prognoza je veoma bitna, idealno je da imamo u kontinuitetu tople dane sa prosjekom dnevne temperature od 25 stepeni i prohladne noći. Na našu veliku radost, imali smo takvo vrijeme ove jeseni”, – kazuju u glas sagovornici “Nezavisnih”. .

Tokom ručne, tradicionalne ovogodišnje berbe plodova, porodica i prijatelji su zasukali rukave i kroz segment zajedništva stvorili uspomene za cijeli život.

“Mašinsko branje grožđa ima prednost samo kod velikih vinarija koje posjeduju vinograde na velikim površinama, gdje nije moguće obaviti ručnu berbu. U svim ostalim slučajevima ručna berba je bolja verzija. Nama su ti dani berbe posebni u svakom segmentu, jer ubiremo plodove rada, a u tome nam nesebično pomažu naši prijatelji, kumovi, komšije i rodbina. Naravno, na kraju dana se zalije sve čašom dobrog vina, razgovara, smijeha…”, navode predstavnici banjalučke vinarije.

Dalje objašnjavaju da je za nastanak vrhunskih vina preduslov grožđe visokog kvaliteta, jer je činjenica da kvalitetna tečnost bogova nastaje u vinogradu te da je veoma bitno prilagoditi tehnologiju kvalitetu grožđa.

“Na našu veliku radost, ova berba je jedna od najboljih u proteklih nekoliko godina i sada je na nama da izaberemo jedan od mnogih načina za preradu grožđa da bismo dobili što kvalitetnija vina od ove berbe”, ponosni su vinari.

A kvalitetna vina već se mogu naći u podrumima vinarije “Crveni Brijeg” – bijelo vino Safikada, crveno vino Castell Nostro te ove godine predstavljeno roze vino.

“Safikada je bijelo vino koje već tri berbe proizvodimo od kupaže tri različite sorte, Sauvignon Blanc, Rajnski rizling i Bronner. Vino je svijetložute boje, naglašene svježine i voćnosti te sa ugodnim i izbalansiranim kiselinama. Roze berba 2019, je vino koje smo takođe izbacili na tržište, a napravljeno je od dvije sorte, Prior i Merlot. Nježne roze boje sa ugodnim kiselinama i diskretnom aromom šumskih jagoda. Castell Nostro je naše crveno suho vino nastalo od dvije najpoznatije francuske sorte iz regiona Bordoa – Merlot i Cabernet Sauvignon.

Trenutno na tržištu imamo berbu iz 2018. godine, za koju smo i ove godine dobili srebrnu medalju u Beču (AWC Vienna), što nam je pokazatelj da smo na dobrom putu. Castell Nostro je crvene rubin boje, ekstraktno i bogato taninima, sa aromama na bobičasto voće, čokoladu i blagim notama dima”, govore Milovanović i Kovačići.

U vinskim podrumima u Gornjoj Česmi u pripremi je još jedna etiketa koja će se uskoro naći na tržištu, a za koju su banjalučki vinari takođe dobili srebrnu medalju u Beču – u pitanju je bijelo vino Morava nastalo od istoimene novonastale srpske sorte koja ima potencijal za veliko vino, a za nju je karakteristično da je svijetložute boje sa sivkastom nijansom, naglašenih kiselina i mirisom koji podsjeća na bijelo cvijeće, posebno na jasmin.

Priča o osnivanju vinarije u Gornjoj Česmi zapravo je započela 2004. godine, kada je nakon analize zemljišta zasađen eksperimentalni vinograd sa 20 vrsta vinove loze, a radi pronalaženja najbolje sorte u odnosu na lokalitet i klimu ovog područja, sa svrhom proizvodnje vrhunskog vina.

Vinograd se nalazi na 360 metara nadmorske visine, a zasadi vinove loze prostiru se na dva hektara površine – prvi čokoti zasađeni su na brijegu, na zemlji crvenkaste boje, čije su nijanse crvene posebno izražene kada pada kiša, te vinarija simbolično nosi naziv “Crveni Brijeg”.

Vinograd i vinariju podigli su Milovanović i Kovačići od vlastitih novčanih sredstava, od lokalne zajednice nisu imali nikakvu pomoć, ali kako kažu, nadaju se da će lokalne vlasti prepoznati potencijal ove privredne i turističke grane te da će u budućnosti pomoći, kako njima, tako i ostalim vinarima i vinogradarima na području grada Banjaluka. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending