Prvog oktobra 2015., u sedamdesetoj godini života, preminule je Usnija Redžepova, jedna od najvećih estradnih zvijezda bivše Jugoslavije. Skoro tri godine je bolovala od taka pluća.

Tokom svoje dugogodišnje uspješne karijere (oko 50 godina) objavila je devet albuma, a na njenom repertoaru uglavnom su se nalazile makedonske narodne pjesme, kao i numere sa juga Srbije. Osim toga, pjevala je na romskom i turskom jeziku, a ogromnu popularnost donijela joj je uloga Koštane u istoimenoj predstavi, koja je na repertoaru Narodnog pozorišta bila čitavih 25 godina, a Usnija ju je odigrala više od 150 puta.

Ostala je upamćena kao pjevačica južnjačkog i romskog melosa, a proslavila se hitovima “Kazuj crkvo Džerimo”, “Zbog tebe, mori Leno”, “Rasule se kose moje” i “Od Niša do Vranja”, “O pesmo moja”, “Dajte mi daire”, “Živote moj”, “Gelj, gelj”…

Poznata je i po ulozi u filmu Derviš i smrt iz 1974. godine, u kojem je glumio i Boris Dvornik. Zbog zavodljive scene u kojoj pjeva mnogi su Usniju smatrali jednom od najljepših žena u tadašnjoj državi.

U karijeri bez mrlje, gradila je imidž prelijepe, staložene dame koja je kada bi izašla na scenu postajala „buktinjom“. Imala je neki gospodski gard i emociju u pjesmi kojom je naprosto plijenila publiku. Ova Skopljanka je dijete Turkinje i Roma. Odrasla u višebrojnoj porodici, ne bogatoj, ali punoj ljubavi i sloge.

“Moja mama Sabrija bila je Turkinja, a tata Jašar Rom, džambas. Otac nije mogao da ima djece sa prvom ženom pa se oženio mojom majkom, udovicom koja je već imala sina i kćerku. Rodila je još nas četvoro i kuća je bila puna mališana. Živjeli smo sirotinjski, u teškim uslovima, borili smo se da preživimo, ali to je ipak bio najljepši period u mom životu – prisjećala se Usnija.

Koliko je bila cijenjena umjetnica kazuje podatak da su za nastupe pred Titom I njegovim gostima po nju slali helikipter. Upisala je studije Filološkog fakulteta, ali ih nikada nije završila.

Živjela je preko tri decenije u braku sa harmonikašom Svetomirom Šeletom Šešićem, sa kojim nije imala djece, ali je često govoria kako su sretni i bez nasljednika. Šele je sa ovog svijeta otišao prije Usnije nepune dvije godine prije. U vrijeme tih posljednjih dana zajedničkog života doživjet će veliko razočarenje u čovjeka svoga života.

Naime, prije Šeletove smrti ljudi su ga pitali kome će ostaviti luksuznu kuću na Dušanovcu u Beogradu, a on je rekao:

“Pa mojima, neću valjda Ciganima da je ostavim.”

Čim je preminuo, njegovi su upali kod Usnije, koja je već tada bolovala od raka pluća, da traže da im potpiše papire da je sve njihovo. I kuća i sve što je u njoj. To ju je Usniju slomilo. Na kraju je pala u postelju. Nije joj bilo do života. Samo joj je u glavi bila za izdaja koju je od njega doživjela.

“Mislila sam da imam nekoga ko me voli. Sada je sve uzaludno. Razočarana sam i ubijena, zbog njega sam se razboljela”, rekla je Usnija.

Zbog toga je odlučila da je ne sahrane u zajedničku grobnicu na Centralnom groblju u Beogradu iako je imala grobno mjesto pored Šeleta. Svojima je ostavila u amanet da je sahrane u rodnoj Makedoniji, na groblju Butel, koje se nalazi u Skoplju.

Tako je i bilo; Usnija je sahranjena u njenom rodnom Skoplju. Na posljednji, skromni i tihi ispraćaj, došli su samo njeni najbliži brat Reško, snaha Emira, rodbina iz Skoplja, pjevačice Esma Redžepova, Vaska Jankovsa… Nikoga nije bilo od estradnih kolega iz Srbije, Bosne, Hrvatske….

Ni poslije smrti Usnija nije bila mirna. Rodbina Svetomira Šešića je pokušala da prisvoji kompletnu imovinu, ali nisu uspjeli. Naime, nakon što je doživjela poniženje od supružnika Šeleta, za života je ostavila testament, po kojem sve ostavlja svome bratu Rešadu Redžepoviću, koji je pet godina nakon sestrine smrti objavio prodaju Usnijine kuće, čak i kreveta u kojem je spavala.

“Odlučili smo se na to jer mi je jedan sin u Poljskoj, drugi u Skoplju. Niko ne želi kuću. Mi smo rekli agenciji da to vidi i da nam da otprilike cijenu. Na kraju smo odlučili da kuća ima novog vlasnika koji će održavati kuću – rekao je pjevačicin brat. (Naj portal)