Bio je ponedeljak, 30. septembar 1991. godine, kada je u ranim jutarnjim satima, na Urološkom odeljenju Vojnomedicinske akademije u Beogradu, nakon višegodišnje borbe sa teškom bolešću, preminuo Toma Zdravković.

Danas 30 godina kasnije, dijelom i zbog filma o Tomi i Silvani, ali i zbog vječnih njegovih pjesama, mediji su puni priča o Tomi Zdravkoviću, boemu i umjetniku, čije su pjesme ostale vječne.

O Tomi se sve zna, danas o njemu pričaju i oni koji ga nisu baš sevdisali za života. Ali se u svim pričama o ovom legendarnom umjetniku preskače njegov odnos prema prvim pokušajima razbijanja Jugoslavije. On je 1986. godine to najavio kroz pjesmu “Da mi je stari živ”, na albumu kojeg je radio sa sarajevskim sjajnim umjetnikom Farukom Jažićem.

Njih dvojica su bili sjajan tandem. Toma je volio da sarađuje i da se druži sa Jažićem. Govorio bi da je od njega učio o muzici, a Faruk je s posebnom energijom producirao i svirao na njegovim projektima. Iz te saradnje je nastala i ova pjesma, koju niko ne spominje, a bila je Tomin vapaj tadašnjoj publici na jugoslovenskim prostorima “da prestanu da se dijele”. Umro je od tuge za Jugoslavijom, a posebno za Sarajevom i Bosnom, koje je čuvao posebno u svome srcu.

Treba podsjetiti da je svoj prvi pjevački uspjeh ostvario upravo u Sarajevu, na “Ilidži 69”, kada je pjevao pjesmu Blagoja Košanina “Odlazi, odlazi”. Tada je osvojio drugu nagradu publike, a opet je tu glavna bila Silvana Armenulić, koja ga je odvratila da ne nastupa na festivalu zabavne muzike “Split”, već da se okrene narodnjacima. Kako je bila velika prijateljica sa Ismetom Alajbegovićem Šerbom i Blagojem Košaninom, bukvalno je isprosjačila Košaninovu pjesmu “Odlazi, odlazi” za Tomu.

Toma je i slijedeće, 1970. godine nastupio na “Ilidži” s pjesmom “Boli, boli”. Silvana je tada pjevala “Ostavite tugu moju”. Te godine, za vrijeme jednog sijela u Mehinoj kući, na kojem su bili Kemal Monteno, Silvana, i Toma, slavni kantautor će Puziću pokloniti hit “O majko majko”.

Cijelog života je Toma Zdravković imao posebnu vezu sa Sarajevom, gdje je rado pjevao i družio se s Farukom Jažićem, Kemalom Montenom, Halidom Bešlićem, Nazifom Gljivom…Restoran “Osmice” bio mu je kao druga kuća. (Naj portal)