Selim Selimanović živi u naselju Vejinac, općina Velika Kladuša. Kao i mnogi drugi Selim je bio na radu dugih niz godina u Austriji. Vratio se u svoj rodni zavičaj, a penzionerske dane provodi uz sviranje frule.

Posljednje je, kaže za “Macanovići” net, nešto što ispunjava dušu i zašto uvijek nađe vremena – jeste upravo sviranje frule. Još kao dječak, Selim je počeo da svira frulu. Po tome ga pamte najstariji u ovom krajevima.

“Uglavnom stariji ljudi koji su u djetinjstvu svirali frule znaju za mene pa dođu, da im malo zasviram, tek da ih želja malo mine. – kazuje Selim, te dodaje:

“U svemu se gubi tradicija. Uzimamo tuđe, jedno vrijeme je frula u Bosni bila skoro pa nestala, svega nekoliko ljudi je sviralo, a vrlo malo je mlađih ljudi koji žele da vrate frulu na njeno mjesto u Bosni da koliko-toliko ostane u našem narodu.

Prije se radio težački posao, ljudi su se navečer uz ljuštidbu opuštali uz frulu ili šargiju. U sviju su ruke bile žuljave, ali ljudi su bili sretniji i držali su do svoje tradicije.

Frule su, ipak, njegova ljubav. Danas Selim svira profesionalno, kako kaže da svaki dan mora barem nešto da odsvira. Kaže, da je sviranje frule mnogo zahtjevno.
“Ja sam, hvala Bogu, već davno savladao sve note, tako da me danas mnogi zovu da sam velemajstor na fruli – zaključuje Selim Selimanović, frulaš iz Kladuše u rauzovoru sa Hasanom Keranovićem. (Naj portal)