Njih dvoje spojila je sudbina i otvorila im puteve da jednog dana ne budu kao njihovi roditelji. O tome sanjaju, nakon nedavnog vjenčanja.
Na svadbi nije bilo njihovih roditelja. Otac Amira Šečića izgubio je život u Srebrenici, a majka ga je ostavila samo tri dana nakon rođenja. Ni Zerina ne poznaje svoje biološke roditelje. Odrastala je u tuzlanskom Domu za nezbrinutu djecu, a onda je usvojila jedna porodica iz Kopra (Slovenija)
Amir je, takođe, odrastao u Domu za nezbrinitu djecu u Tuzli. Kada je napunio 18 godina odlučio je da potraži majku. Na vratima je upitao:
„Majko, šta za tebe znači ovaj dan, moj rođendan?“.
Na to je ona odgovorila:
„To je za mene sasvim običan dan“.
Od tada do danas, Amir je nije tražio. Svoj životni put pronašao je u novim izazovima u kojima je uspio. Napisao je dvije knjige, priprema treću. Sa onom “Teško da sam bio dijete”, Amir je obišao Evropu i pronašao ljude koji su mu pružili utočiste i ljubav kao prava porodica.
Često je ponavljao da ima dvije želje u životu: prva – da jednog dana osnuje porodicu, da svoju djecu obgrli ljubavlju i pažnjom, onom nezamjenjivom roditeljskom, koju on nikada nije imao; i druga – da bude policajac i da dijeli pravdu.
Iako je, često ima običaj reći, život bio nepravedan prema njemu, nekako je uspijevao osigurati egzistenciju od prodaje knjiga, ali i pomoći dragih ljudi. Uvijek je imao veliku podršku porodice Beganović iz slovenskog Kopra koji su porijeklom iz Cazina.
Baš u Kopru je najviše boravio. I tamo je uspio ispuniti jedan dio svoje prve želje. Naime, ovaj 26-godišnjak u Kopru je upoznao dvije godine mlađu Zerinu, s kojom je stupio u bračmnu zajednicu.
Sudbina je spojila baš njih dvoje koji imaju sličan život. Na vjenčanju mu je bilo posebno teško. Amir se nada da će se Zerina i on ostvariti kao roditelji. Mada je o tome još rano govoriti, priznaje nam da su razgovarali o tome koja bi imena dali djeci kada ih dobiju.
“Ako bude djevojčica zvala bi se Dalila, a bude li muško onda Ibrahim, po mom rahmetli ocu – ispričao je Amir. (Naj portal)
