Bila je 1984. godina; na estradnoj sceni ondašnje Jugoslavije vladali su Miroslav, Šaban, Hanka, Mitar. Zorica, Marinko… a iz Sarajeva su pristizali dvojica Halida, Šerif Konjević, Duško Kuliš, Ferid Avdić, te Amela Zuković, koja je važila za najtalentovaniju mladu pjevačicu.

Bila su to vemena kada je krenula ekspanzija sarajevskog “Diskotona”, a hit mejker Ibro Mangafić je komponovao sve hit do hita za novu saajevsku pjevačku elitu. Tako je komponovao i pjesmu “To nije sa, sa” za Amelu Zuković, koju je izdao “Diskoton”.

I samo što je pjesma počela da Ameli otvara vrata uspjeha, snimila je Zorica Brunclik pod naslovom “Ovo je pesma o momku mom”. Preko noći je zasjenila mlađanu Amelu, a Mangafić je zadovoljno trljao ruke kao kompozitor, jer nije mala stvar da njegove pjesme snima velika zvijezda poput Brunclikove.

Tada mlada Amela nije krila ogorčenje Zoricinim postupkom. Kako je bila sarajevski mangup u suknjici, javno joj je u medijima poručila:

“Zorice, bolje sam otpjevala od tebe “To nije sa, sa”, ali ti si popularnija, pa je tvoja izvedba slušanija. Drugi put, snimi i moje puštanje vjetra. Ne vjerujem da ćeš i to znati otpjevati kako treba – poručila je Amela.
Ova poruka se godinama prepričavala po estradnim kuloarima kao jedan od Amelinih bisera i sarajevskih mangupluka, na koje Zorica nikada nije regovala. (Naj portal)