Pratite nas

Sudbine

Sarajlija rekorder: RAMIZ ZALIHIĆ JE IMAO 13 ŽENA….

Published

on

Zvale su se Beba, Vera, Sejda, Haša, Fata, Hajra… a samo sam s Hikmetom rahmetli izrodio djecu. Rodio sam se u Ulici Terezije broj 13, u Berkuši broj 13 imam zajedničku kuću sa sestrom Rašidom, a moj trosoban stan se nalazi u ulici Grada Bakua broj 13 na Dobrinji

Ovako je govorio Ramiz Zalihić, koji je sa 88 ljeta “momački” provodio penzionerske dane po sarajevskim kafanama, najčešće na Dobrinji. Rado je svraćao da “pokvasi grlo”. Jednom prilikom konobarica Šefika ljubazno ga je upitala:

“Dedo, jesi li za kahvu?

Gotovo ljutito je odgovorio:

“Jok, ne pijem piće u koje se puše, dajte vi meni pivo… Bezbeli, pijem što i drugi momci piju!”

Od tada zna se Ramizagin “osvježavajući napitak”, ima svoj hastal u kafani i svoj ćeif. Šaljivo je govorio:

“Popijem pivce za živce, a cigara odmara”!

Starije Sarajlije se sjećajo da je Ramiz bio prijeratni poznati ugostitelja iz hotela “Central” i poslijeratni domar Ekonomskog fakulteta. Pa ipak, Ramizaga je u raji bio daleko poznatiji kao “ženskaroš”. Ženio se i priženjavao ni manje ni više nego trinaest puta. Šeretski je pričao:

“Bilo mi je kao u onoj pjesmi “Imao sam deset žena i sve ih nađe…” Ja sam ti imao još pride tri, ali niti jednu nije pregazio na Ilidži voz. Zvale su se Beba, Vera, Sejda, Haša, Fata, Hajra…

Samo je sa suprugom Hikmetom imao djecu. Produžila mu je porodičnu lozu. Od tri sina Suvada, Hikmeta i Rusmira ima tri unuka i četiri praunuka. Hikmeta je bila mlađa od njega dvadeset i kusur godina!

Zanimljivo je da dobrog starog Ramiza kroz dug život pratio broj 13.

“Broj 13 je možda drugima baksuzan, ali meni nije. Rodio sam se u ulici Terezije broj 13, u Berkuši broj 13 imam zajedničku kuću sa sestrom Rašidom, a trosoban stan mi se nalazi u ulici Grada Bakua broj 13 na Dobrinji. Helem, kako sam imao 13 žena sve mi to kazuje da je to moj sretan broj!

Kako je zadnjih godina bio udovac, živio je kao samac, pitali su ga da li se planira ženiti po četrnaesti put. Šeretski je odgovorio: :

“Jok, ne bih pokvario trinaesticu ni za brdo blaga… E, tek onda bih nadrljao, jer ta četrnaesta žena bi me došla glave!

Bosanska hava i Amerika

“Nigdje ti ja nisam volio ići daleko od Sarajeva, ali eto nagovoriše me sinovi Suvad, Hikmet i Rusmir koji žive u Americi, na Floridi, te ostadoh tamo četiri mjeseca. Ruku na srce, bilo mi je lijepo, k’o kod sinova, ali da se nisam vratio nešto bi mi bilo. Nije star insan mlado drvo da se presađuje. Ova hava je meni draža od cijele Amerike – govorio je Ramizaga. (Naj portal/Mustafa SMAJLOVIĆ)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending