Pratite nas

Sudbine

I Francuzi zaboravili na nju: SENADOVA “DIJANA” MAMI UZDAHE U SANSKOM MOSTU

Published

on

Senad Saleš iz Sanskog Mosta ponosni je vlasnik vrlo rijetkog oldtajmera i radi se o modelu sitroen “dijana” iz sada već davne 1974. godine. Saleš kaže kako njegov izglancani ljubimac crvene boje mami uzdahe i privlači pažnju gdje god da se pojavi, te dodaje kako s njim u posljednjih nekoliko godina redovno posjećuje i obilazi skupove na kojima se sastaju i druže vlasnici starih automobila.

“Auto sam kupio u Čelincu prije nekoliko godina i tada je bio u veoma lošem stanju. Moj brat Samir se bavi reparacijom i restauracijom starih automobila pa mi je on sve radio, s tim da sam uspio nabaviti sve originalne dijelove”, kaže Saleš. Dodaje kako je i sam u ranoj mladosti posjedovao legendarnog “Citroenovog” “spačeka” pa mu je ostala ljubav prema takvim modelima automobila.

“Možda je manje poznato da je ‘dijana’ u stvari nasljednik ‘spačeka’, odnosno njegova nadograđena verzija jer se šezdesetih godina prošlog vijeka pojavio čuveni reno četvorka, koji je ugrozio ‘Citroenove’ modele pa je to bio njihov odgovor. U međuvremenu, pošto sam dugo radio u inostranstvu, promijenio sam dosta modela novih automobila, ali je ljubav prema oldtajmerima ostala. Zbog toga sam po odlasku u penziju odlučio da sebe počastim ‘dijanom'”, objašnjava Saleš za “Nezavisne novine”.

Kaže kako je u restauraciju uložio oko 15.000 maraka, a sam proces obnove trajao je punih šest godina. Saleš kaže kako automobil redovno koristi za svakodnevne potrebe, a on mami uzdahe gdje god da krene.

“Džaba ovi novi audiji, mercedesi, džipovi i drugi luksuzni automobili, jer kada ja dovezem i parkiram ‘dijanu’ – odmah se oko nje sakupljaju ljudi i razgledaju. To je i razumljivo jer nekome izaziva nostalgiju, a ove mlađe generacije nisu nikad vidjele takav auto jer ga je danas veoma teško naći čak i u Francuskoj”, s ponosom kaže vlasnik.

Dodaje kako je ovaj automobil u “zemlji trikolora” bio na glasu kao farmerski auto, koji je korišten na selu u razne svrhe, a jedna od njih je i prevoz jaja.

“O tome sam dosta čitao jer ‘dijana’ je tako konstruisana da su vibracije minimalne i nema šanse da se jaja razbiju kada se voze po ne znam kakvom terenu. Zanimljivost je da se proizvodila u više zemalja pa i u Jugoslaviji sredinom sedamdesetih godina u jednoj fabrici kod Nove Gorice, a u nju su ugrađivane domaće komponente. Međutim, to je trajalo veoma kratko”, kaže Saleš.
“Citroen” je ovaj model automobila proizvodio do 1983. godine, a ukupno je proizvedeno nešto manje od 1,5 miliona primjeraka.  (Naj portal)

PROČITAJTE I OVO:

Inspiraciju pronalazi u insanu i hajvanu: KONOBARU SEMIRU KRNJIĆU OSTAVILI BAKŠIŠ 400 KM

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending