Pratite nas

Sudbine

Desilo se u Kraljevu: ŽIVOG MILUTINA PROGLASILI MRTVIM, PA SAD DOKAZUJE DA MU ŽENA NIJE UDOVICA

Published

on

Posljednjih mjesec dana ostaće zauvijek urezani u pamćenje svima u poljoprivrednom gazdinstvu porodice Petrović iz okoline Kraljeva. Ni slutili nisu, kažu, te srede kakvu će im vijest poštar donijeti.

“Moja žena Raduna je radila u cvijeću, bio sam na pet metara od nje kada nam je na vrata pokucao poštar. Pozdravio sam se s njim, pomislio da joj je donio nasledstvo, iako mi je to bilo čudno jer se još prije pet godina odrekla imovine u korist braće. Zato i nisam obratio pažnju na to šta čita. Vidim preblijedela, čita jednom, čita drugi put i onda kaže: ‘Ja sam postala udovica!’ Ja joj kažem: ‘Ako, lijepo ženo’!, uzmem pismo i imam šta da pročitam”, započinje nesvakidašnju priču za Mondo Milutin.

Milutinov datum smrti se poklapa sa datumom rođenja.

“Najgore od svega je što je moja smrt proglašena na dan mog rođenja! Proglasiti čovjeka mrtvog je vrlo opasna stvar! Mene neko sad da dođe da ubije, neće odgovarati jer sam već mrtav. Dva puta ne mogu da umrem – žali se Milutin.

Ali, nije to jedina muka koja ga je zadesila.

“Isključili su mi karticu preko koje dobijam novac, onda sam otišao u MUP, pa su mi je odblokirali. Jako sam potresen. Do svega ovoga sam pušio kutiju cigara dnevno, sad mi ni dvije nisu dovoljne. Uveče sjedim, ne mogu da spavam i razmišljam da li je greška ili je ovo neko namjerno uradio… Pa se mislim možda mi neko dođe na vrata, gdje ću ja i kako”, jada se Milutin.

Bio je u MUP-u, pa u sudu, a pošto je u pitanju krivično djelo, slučaj je sada u rukama javnog tužioca u Kraljevu. Najneprijatnije iznenađenje dočekalo ga je kod notara, koji je poziv i poslao.

“Advokatica nas je bukvalno izbacila uz kancelarije. Pročitala je naš zahtjev, i pitala advokata: Što niste upisali ime pokojnika? On je šokirano pitao: Kako da upišem, evo čovjeka stoji ispred vas? Ona je samo rekla, ‘mora tako’. Pitao sam je zašto tako, pa nije to kao da se odvezalo kuče i sad šeta po gradu”, negoduje Milutin.

“Nikom ništa nije jasno, ljudi se samo krste. Sin je baš uznemiren, znam jer samo ćuti i ne komentariše mnogo. Kćerka mi samo priča: ‘Čuvaj se tata’, brinu se da mi neko nije napisao smrtnu presudu a preko reda”, priča Milutin.

Više od 36 godina je u braku sa suprugom, i već su pomislili su da su sve turbulencije pregurali preko glave. Ali, eto sada moraju dokazivati da su još uvijek živi i zdravi. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending