Pratite nas

Sudbine

Životna priča Mladena Komarice: OSTAVIO BIJELI MANTIL I DIPLOMATSKU KARIJERU, PA SE POSVETIO POSLOVNOJ EDUKACIJI ZA USPJEŠAN BIZNIS

Published

on

Edukacija uz stalno praćenje trendova, napredovanje i usavršavanje vještina je imperativ u današnjem poslovnom svijetu. Ne kaže se bez razloga da je znanje moć. Uz nemilosrdnu konkurenciju borba za opstanak na tržištu je svakodnevna, a vrhunski rezultati ostvarivi tek uz ogroman trud i rad.

Zbog toga su značaj i neophodnost edukacije izraženiji nego ikad, što su u svijetu davno prepoznali. Taj model unaprijeđenja poslovanja posljednjih godina zaživio je i kod nas, mada je u svijesti velikog broja firmi još nerazvijen. Seminari, radionice, treninzi koji se organiziraju za zaposlene dugoročni su benefit i ulaganje koje donosi rezultate, ističe Mladen Komarica, predsjednik Centra za edukaciju i poslovno savjetovanje BE STAR-Sarajevo.

U toku svoje dugogodišnje uspješne karijere Komarica je održao više stotina seminara, radionica, motivacijskih treninga i treninga prodaje. Zadnjih 20 godina bavi se prodajom, a njegova misija je, kako kaže, da razbije barijere i uvriježen stav da su marketing i edukacija trošak, a ne investicija.

„Nažalost, danas u velikim korporacijama nemate pravo spektakularnog glasa. Mislim da je edukacija nešto što vas diže na veći nivo. Da bi od uposlenika tražili da vam nešto daju, prvo vi morate njima dati nešto, a to je znanje- konstatuje Mladen Komarica.

Karijerni put ovog 51- godišnjeg Sarajlije izuzetno je živopisan i zanimljiv. Iako je, vodeći se željom roditelja, trebao biti neka vrsta inžinjera fizikalne terapije, njegovi talenti inklinirali su u drugom smjeru. Sudbina ga je na kratko odvela i u Ameriku, a po povratku je počeo brusiti svoje vještine prodaje, najprije kroz privatni biznis, te nekoliko osiguravajućih kuća, da bi danas postao edukator i savjetnik za prodaju.

„Pošto roditelji znaju biti ubice snova, pa su moji roditelji željeli da nosim bijeli mantil, završio sam Fakultet zdravstvenih studija – smjer fizikalna terapija, ali se nikada time nisam bavio, jer me nije zanimalo. Mnogo više su me zanimali ljudi. Zbog poslovnih potreba završio sam i Fakultet za menadžment i poslovnu ekonomiju – smjer Poslovna psihologija, jer se kroz rad najviše bavim ljudima. Rat me je zatekao tokom završne godine studija na Fakultetu zdravstvenih studija u Sarajevu, u pitanju je smjer četvorogodišnje škole za fizikalnu terapiju. Pošto ne volim ni bijeli mantil, ni krv, ni gnoj, ni povrede, odlučio sam preusmjeriti svoju karijeru. Po završetku rata dobio sam priliku od Ministarstva vanjskih poslova da sa Muhamedom Šaćirbegovićem, bivšim ambasadorom BiH pri UN-u, odem u New York, gdje sam tri godine, od 1995. do 1998. radio kao ataše pri UN. Nakon isteka ugovora sam se vratio, razdužio s tim i pokrenuo sam vlastiti biznis- kaže Komarica.

Kako ga je uvijek zanimala maloprodaja, rad i komunikacija sa ljudima, te usluge, odlučio je otvoriti salon ljepote na Ciglanama. To je bila početna stanica danas zapažene karijere.

„Salon je uspješno radio jer sam donio neke mašine iz Amerike i dobro sam ga opremio, a u to vrijeme kod nas nije bilo kolagena, elastina, voska za depilaciju, ničega. Imao sam lijepu klijentelu, od pravnika, ljekara, ljude iz američke i svih ambasada koje su bile, jer su tada postojala samo dva salona. Tu sam dosegao nivo na kojem mogu raširiti biznis i napraviti dobru priču, a već mi je bilo malo dosadilo. Jednostavno, nisam se vidio da ostanem u tome čitav život- govori Mladen.

U tom periodu je upoznao Milana Pervana, koji ga je uveo u svijet prodaje osiguranja.

„On je došao u moj salon sa suprugom. Vidio je kako pričam sa klijentima, ne znajući da sam vlasnik. Ja sam prodavao neke hidratantne kreme i uslugu koju radimo, neke tretmane zatezanja lica, pošto mi je usko vezano za struku. Nakon tri – četiri tretmana i dolaska, ja sam sjedio i pričao s njim u čekaonici, gdje mi je rekao da se otvara Grawe osiguranje i da bi volio da ja vodim prodaju. Ja sam mu rekao da se nikada nisam bavio osiguranjem, a on mi je odgovorio da je to najmanji problem, da će me poslati u Austriju, Sloveniju, Hrvatsku, Srbiju, da to naučim i počnem da radim. Tako sam počeo da idem na seminare i kao jednu od tema dobijem temu „Komunikacija“ i spremim je kao probu da oni vide da li ja to mogu prodavati. Nakon toga oni su bili oduševljeni, a ja sam se iznenadio koliko ljudi mi je prišlo da mi čestita za moje predavanje, koje je u stvari bilo neka vrsta polaganja ispita da bih mogao organizovati svoju prodajnu mrežu- pojašnjava ovaj edukator i savjetnik za prodaju.

Kako dodaje, uvijek je birao teže poslove u prodaji osiguranja, naspram, recimo, autoodgovornosti, koja se uvijek lakše prodaje jer je obavezno osiguranje.

„Mi smo kao greenfield investiciju napravili Grawe osiguranje, gdje je nas pet krenulo iz stana da pravi Grawe osiguranje. Nakon toga smo kupili prostor, a ubrzo počeli praviti i zgradu. Tada sam shvatio da me jako zanimaju edukacije, prvo što sam puno investirao u sebe kroz putovanja po svijetu. Napravili smo prodajnu mrežu koja je ostvarila izvrstan rezultat. Kada dobro radite, onda vas konkurencija počne tražiti. Tako da sam radio u slovenačkoj firmi Avalon, gdje sam napravio grupu ljudi koja je radila prodaju. Uslijedio je poziv Wiener osiguranja da radim kao regionalni menadžer, a potom i angažman u Sarajevo osiguranju, gdje sam vodio podružnicu životnih osiguranja- nastavlja Komarica.

U karijeri je održao više stotina seminara za razne finansijske institucije i firme koje se bave prodajom. Tačnije, prema njegovoj evidenciji, njih 820. Omiljene teme su mu prodaja, retorika, stav i psihologija, komunikacija, percepcija, rješavanje problema, pobjeđivanje straha…

„Zahvaljujući bogatom iskustvu odlučio sam da pokrenem edukacioni centar, jer mislim da je sistem u novije vrijeme u spajanju ljudi, gdje smo se dogovorili da pokrenemo Udruženje „Centar za edukaciju, analizu i savjetovanje“. Tu imamo deset eksperata po pitanju kompletnog servisiranja firme. Naprimjer, ukoliko dođe strani investitor i kupi firmu, te želi da organizuje pravnu službu, finansije, prodaju i marketing itd., imamo kooperante i eksperte, ali ne samo predavače sa fakulteta, već eksperte iz struke koji sa mnom posluju i rade- kaže na kraju Mladen. (Naj portal)

PROČITAJTE I OVO:

Džaba joj ljepota: NJU NEĆE NIKO DA ZAPOSLI

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending