Pratite nas

Zanimljivosti

Rusija priznala zvaničan vid terapije: UBODI PČELA LIJEČE ARTRITIS, LUMBAGO, REUMU, TROMBOZU, ŽIVCE

Published

on

U Rusiji postoji desetine klinika koje se bave liječenjem pčelinjim ubodom. Rusko Ministarstvo zdravlja zvanično priznalo ovaj vid terapije kao granu medicine još 1959. godine. Već tada su na fakultetima počeli da se pripremaju za rad prvi profesionalni apiterapeuti.

Dokazano je da je kontrolisani ubod pčela jedno od najmoćnijih oružja za borbu protiv artritisa, lumbaga, reumatizma, bronhijalne astme, migrene, varikoznih proširenih vena, tromboze, psorijaze, ekcema, steriliteta, bolesti prostate, multiple skleroze i kardioloških

Pčelinji otrov je, zapravo, biološki koktel koji sadrži više od 240 supstanci. On je snažan katalizator za skoro sve fiziološke procese organizma, koji uništava sam izvor bolesti. On aktivira centralni i periferni nervni sistem, stimuliše rad srčanog mišića, umanjuje nivo holesterola u krvi i snižava krvni pritisak. Povećava protok krvi u organizmu, širi krvne sudove u mozgu, razrjeđuje krv i jača krvne sudove.

Preporučljivo je da se ovaj vid terapije sprovodi u specijalizovanim klinikama, prije svega zato što su moguće alergijske reakcije, i tada je potrebna brza ljekarska intervencija.

Posle uboda doktor uklanja pčelu, a žaoku zadržava u koži desetak sekundi, a efekat pčelinjeg otrova vidljiv je već poslije šest do osam sati. Koliko će ljekar staviti pčela istovremeno, i koliko će trajati terapija, ne može se precizno reći. Tretman liječenja podrazumijeva ubode i od 56 pčela, a maksimalni do 200 uboda u ljetnom periodu. A zimi i do 250, zato što su pčele ljeti aktivnije.
Efekat od lIJečenja pčelama se akumulira. Traje šest mJeseci. Preporučena učestalost sprovođenja lIJečenja za održavanje postignutog efekta je dva puta godišnje.

VAŽAN SAVJET
U periodu liječenja ubodima pčela zabranjeno je piti alkohol, jake čajeve i kafe. Ne preporučuju se ni proizvodi i namirnice koje često izazivaju alergijske reakcije (jagode, čokolada, citrusi). Ne smiju se posjećivati saune, i trebalo bi se odreći težih fizičkih aktivnosti.

Ovim tretmanima ne bi smJele da se podvrgavaju ni trudnice, dojilje, dJeca mlađa od 14 godina, teški psihički bolesnici, obolJeli od onkoloških bolesti, tuberkuloze, dijabetesa tipa 1, kao i oni koji boluju od bolesti bubrega i jetre. (Naj portal)

PROČITAJTE I OVO:

Pčelari u panici: PČELE NESTAJU, NAUKA BEZ ODGOVORA, SUMNJA SE NA BOLESTI

Zanimljivosti

VIDEO Slučajni susret otkrio zanimljive detalje: Koji Sarajlija je najmlađi taksista u Evropi

Published

on

Edin s našim novinarom Batom Šišićem

Mjesec je novembar, a u Sarajevu pao prvi snijeg. I, kako obično biva sa vremenskim nepogodama veći dio građana koristi usluge taksista grada Sarajeva. A takom mog kratkog boravka u Sarajevu bio sam i ja njihov potrošač.

Osmijeh od uha do uha

Iskreno, obično se ne vozim Sarajevo taxijem iz nekih mojih prijašnjih loših iskustava sa tom firmom. Ali, ovaj put mi se mnogo žurilo i nisam birao, a prvi taksi koji sam zaustavio bio je upravo Sarajevo taxi. I, tako sjedam u auto, a odmah po ulasku dočeka me osmijeh vozača, kako se kaže u narodu, od uha do uha. Dečko jako mlad, veseo, komunikativan.

Pruža ruku da se upoznamo i reče da se zove Edin Čaušević. Vidio sam da je po godinama veoma, veoma mlad, pa moja novinarska znatiželja nije mi dala mira, pa ga upitah za godine. I, tako započe naša veoma zanimljiva komunikacija.

– Ja sam najmlađi taksista u Sarajevu, ako ne i u BiH ili bolje rečeno u Evropi. Imam samo 19 godina i naslijedio sam zanimanje moga oca, koji je bio dugogodišnji taksista u Sarajevu. Ustvari ovo je porodišni posao i naša porodična tradicija. Ima još mladih taksista, ali ja sam opet najmlađi od njih, jer ta neka starija generacija i generacija mog oca polagano odlaze u penziju, pa mi djeca preuzimamo. Nastavljamo zanimanje i posao kojim su se oni bavili. Moram da kažem da se mi mladi taksisti svi držimo zajedno, pazimo jedni na druge – rekao nam mladi Edin.

Njihovo dijete

Kako su te prihvatili stariji taksisti?

– Veoma, veoma lijepo. Mog tatu su svi poznavali i poštovali, ustvari prihvatili su me kao da sam njihovo dijete, što realno i jesam. Veoma često me kontaktiraju, nude pomoć pitaju me da li znam sve ulice, kako se općenito snalazim u poslu. Ali, mi ove mlađe generacije više sa tim nemamo problema, svi imamo ove pametne telefone, aplikacije. Jednostavno posao taksiste je veoma, veoma zanimljiv.

 

Po ulasku odmah sam primijetio da si veoma komunikativan, nasmijan.

– Iskreno taksisti su ogledalo svakog grada, ambasadori svakog grada. Jer svaki stranac koji dođe u grad većinom sjedne u taksi i, prvi njihov susret sa nekim recimo iz Sarajeva je upravo vozač taksija. Jednostavno taksista stvara prvi utisak o jednom gradu. Ja govorim više stranih jezika tako da mi je to jedna olakšavajuća okolnost po pitanju ovog posla i komunikacije sa ljudima.

Edin Čaušević osim što vozi taksi, uporedo sa poslom je i student.

– Da, tako je. Studiram informatiku, softverski inžinjering je bio moj izbor. To je ono što ima smisla uz ovaj posao koji radim. Jer u ovom poslu sam slobodan, nemam ograničeno vrijeme, tako da mogu da studiram.

Student Informatike

Kada završiš studij da li ćeš se nastaviti baviti taksijem?

– Jedno sigurno znam, da porodični posao neću ostaviti, ali vidjet ću šta će mi još život donijeti i gdje će da me odvede. Sa informatikom se može raditi iz svakog dijela našeg lijepog Sarajeva, tako da nismo ograničeni sa mjestom gdje se u tom trenutku nalazimo. A, meni je to veoma bitno da imam tu neku slobodu, koja meni mnogo znači.

Na pitanje da li je teško biti taksista u Sarajevu, Edin je odgovorio:

– Za mene zaista nije, jer mi svi mladi, pa tako i ja puni smo energije, elana. Meni se lično sviđa što upoznajem nove ljude, jedino je saobraćaj u Sarajevu malo specifičan. Ali, za mene je Sarajevo super u poređenju sa drugim gradovima u Evropi i regionu.

Da li se plašiš noćne vožnje, da li je bilo neprijatnih situacija?

– Da budem iskren, kako ja tako i moje kolege, mislim na ovu mlađu generaciju, mi baš biramo. Izbjegavam ili izbjegavamo da vozimo ljude koji su pijani ili pod dejstvom nekih od zabranjenih supstanci. Za sada zaista nisam imao nikakvih neugodnih situacija. Nekad ljudi to pogrešno shvate, ali zbog moje ili naše sigurnosti mi zaista biramo u trenutku koga ćemo da primimio u auto.

Siguran sam da je mnoge od vas koji ste ovo čitali, dirnula ova iskrena priča veselog i mladog sarajevskog taksiste Edina Čauševiča, čiji broj vozila je je 309 Sarajevo taksi.

Svaki nepoznati putnik, stranac koji uđe u njegov automobil shvatit će odmah koliko je Sarajevo, koliko je Bosna i Hercegovina gostoljubljiva zemlja i zemlja sa dosta mladih i veoma pametnih i talentiranih ljudi.

Bato Šišić (Naj portal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending