Pratite nas

Sudbine

Inicijativa za njihovo očuvanje: ANĐELINA ĐOLI 18 MINUTA POZIRALA POKRIVENA PČELAMA; NIJEDNA JE NIJE UBOLA

Published

on

Popularna glumica Anđelina Džoli u martu ove godine proglašena je “kumom” programa “Žene za pčele”, koji zajedno organizuju UNESKO i kompanija “Gerlen”. Naime, glumica se pridružila inicijativi za očuvanje pčela i time skrenula pažnju za hitnu potrebu zaštite ovih insekata, a posebnu podršku pružila je ženama koje se bave pčelarstvom.

Upavo za potrebe ove kampanje, Anđelina se na svoju inicijativu slikala prekrivena pčelama, i to povodom Svjetskog dana pčela. Ona je pozirala za magazin “National Geographic” koji je sproveo kampanju, pozirajući tako prekrivena pčelama koje su milile po njenom tijelu i licu. Slavna glumica se zbog potreba fotografisanja tri dana nije tuširala niti parfemisala, kako pčele ne bi odbili jaki mirisi sa njenog tijela.

“Bilo je divno biti povezan sa ovim predivnim stvorenjima. Stavili su mi nešto u nos i uši da ne bi ušle u sve otvore na mom tijelu – rekla je Džoli.
“Ja sam pčelar i kada sam dobio zadatak da radim sa Anđelinom, moja glavna briga bila je sigurnost. Znao sam da je jedini način da osiguramo dostignuće željenog efekta na fotografiji, bio da koristimo istu tehniku koju je Ričard Avedon koristio prije 40 godina za stvaranje svog ikoničkog portreta pčelara.

Angažovao sam prijatelja Konrada Boufarda, majstora pčelara, da pomogne. Kontaktirao je entomologa koji je za Avedona formulisao poseban feromon (poznat kao kraljični mandibularni feromon ili KMP) i sa njim sarađivao na snimanju slike pčelara Ronalda Fišera koja se pojavila u njegovoj knjizi „Američki zapad“. Entomolog se ponudio da nam dozvoli da koristimo stvarni feromon iz Avedonovog izdanka.

Koristili smo italijanske pčele, koje je Konrad držao mirno tokom našeg snimanja. Svi na snimanju, osim Anđeline, morali su da budu u zaštitnom odijelu. Moralo je biti tiho i prilično mračno da bi pčele bile mirne. Nanio sam feromon na mjesta na njenom tijelu gdje sam želio da se okupe pčele. Pčele privlači feromon, ali ih takođe podstiče da se ne roje.

Takođe smo veliki broj pčela postavili na dasku koja joj je ležala ispred struka. Anđelina je stajala savršeno mirno, prekrivena pčelama 18 minuta bez uboda. Biti u blizini pčela uvijek je iskustvo koje me ostavlja u čudu. Mislim da je ovo snimanje takođe izazvalo strahopoštovanje za sve prisutne. Naša ponuda za Svjetski dan pčela ima svoje korijene u fotografskoj istoriji. Stvarajući ovaj portret tačno 40 godina kasnije, danas ne počastimo samo pčele i pčelare, već i Avedona, njegovu ikoničnu sliku i tehniku kojom je postignut – rekao je fotograf i pčelar amater Den Vinters koji je radio na ovom projektu. (Naj portal)

PROČITAJTE I OVO:

Možda je prekasno: POGLEDAJTE KAKO OVA DJEVOJČICA APELUJE DA SE SPASE PČELE!

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending