Sudbine
Fatmirovo maslinovo ulje koristi princ Charles: OVO JE CRNOGORSKI ROBERT DE NIRO
U poznatoj uvali Valdanos, nedaleko od Ulcinja, na placu gdje hlad pravi 85.000 stabala maslina, odnosno u “šumi maslina” gdje sa šarenih vespi (skuter op.a.) prolaznike pozdravljaju nasmijani mještani, prizor kao u Toskani (Italija), sreli smo Roberta De Nira iz mlađih dana!
Ne, nismo otputovali nazad u vrijeme, nismo bili ni u Italiji, zapravo, putovali smo crnogorskom obalom, a na tom proputovanju, upoznali smo mještanina Fatmira Sadikua koji neodoljivo podsjeća na slavnog glumca. No njegov svijet nije Hollywood, a nije ni glumac, već kako kaže, samo je “obični” maslinar koji pravi čarobne uljne napitke, a koje, pazite sad, konzumira i princ Charles!
Ne, nije šala, a Fatmir nam je pokazao i fotografiju sa svečanosti kada je princu prilikom njegove posjete Crnoj Gori lično uručio prvu bocu iz limitirane serije ulja napravljene od stabla masline starog skoro 2.000 godina.
I kuriozitet njegove “maslinarske” priče jesu stabla maslina koja i nakon 2.000 godina daju plodove – masline od koji nastaju ulja svjetske kvalitete, a od drvenih dijelova, koje stablo samo odbacuje, Fatmir ručno izrađuje prava umjetnička djela – razne posude, ćupove, kutije, stolove, ogrlice, razne ukrase… I ne samo to, naš “De Niro” dobitnik je brojnih priznanja za ulje koje prozvodi.
“Ne kažu slučajno za maslinu da je kao majka. Mi smo je za vrijeme komunizma zapostavili, a kada smo joj se počeli vraćati, ona opet daje plodove. Zato je zovu majka. Kad god joj se vratiš ona te prima, daruje te – kaže za “Faktor” Sadiku.
I da bi cijela priča bila upotpunjena i simbolična, svojim uljima od maslina dao je naziv Olcinium, jer, tako se nekada zvao Ulicinj, a što zapravo znači mjesto ulja.
“Moja porodica održava dugu tradiciju uzgajanja maslina, koja datira vijekovima unazad. Još od prvog maslinjaka, na ovim prostorima se uzgajanje prenosi sa generacije na generaciju. I u okolini Bara i Ulcinja danas postoji oko 1.700 uzgajivača maslina koji vode svakodnevnu brigu o ovom jedinstvenom blagu koje čini nekih 120.000 stabala maslina, dok je na ovom placu njih čak 85.000. Naravno da sve masline nisu moje, pripadaju i mojim sugrađanima. I to je posebna priča. Između stabala nema pregrada, jer, ovdje je uvijek postojalo poštovanje među ljudima. Plodovi masline ako padnu na zemlju, pripadaju vlasniku stabla, a ne vlasniku zemlje. To svi poštuju – ističe Sadiku.
Dodaje kako zato nije slučajno da je maslina sveto drvo u svim vjerama.
“U Bibliji se pominje kao drvo vječnosti, u časnom Kur'anu se dragi Allah zaklinje maslinom. Čak sam čuo i da je najstarija maslina u Nepalu, tamo je sveto drvo, i staro je negdje oko 4.000 godina. Ali, ono što je karakteristično za ovaj naš plac je da ćete rijetko negdje na mediteranu naći ovako puno maslina hiljadugodišnjih stabala. Ispitivanja smo proveli prije nekoliko godina, zapravo starost stabala su ustanovili stručnjaci iz Turske. Njihova otkrića pomogla su nam da naše sorte maslina – žuticu, odnosno bjelicu, vratimo u fokus pažnje. No otkako sam se susreo sa princom Charlesom, postala je popularnija. Zapravo, mislim da je dobila na vrijednosti koju zaslužuje, najviše zbog njenih ljekovitih svojstava – pojašnjava Sadiku.
Masline su nekada bile prva privredna grana u Crnoj Gori, bile su zaštićene i prvim Ustavom Crne Gore kao posebna voćka u odnosu na sve ostale voćke, međutim, više nije kao što je bilo…
“U zadnjih 50 godina, ovo je jako naporan rad, lijepo je za oči, ali nije jednostavno proizvesti kvalitetno ulje. Zanimljivo je i da mirisi iz okruženja maslina utiču na ulje koje proizvodimo. Da budem precizniji, maslina poprima te mirise i to utiče na organoleptička svojstva i kvalitet ulja. Treba puno truda i rada. Ali čuvamo tradiciju sa nekom vrstom ljubomore. Vodim se evropskim standardima, želim našoj maslini osigurati visoko mjesto na svjetskoj sceni, gdje joj i jeste mjesto – poručuje Sadiku. (Naj portal)
PROČITAJTE I OVO:
Barska “Sveta dama” stara preko 2.000 godina: OVO JE NAJSTARIJA MASLINA U EVROPI
Sudbine
Travar Mirsad Krnjić priprema biljni inzulin za dijabetičare: Kako je Siniša Pazdrijan iz Čazme nakon 15 godina normalizirao šećer
Danas je u svijetu ključno pitanje – kako se liječi dijabetes i da li ima lijeka za ovu bolest? To je „bolest s kojom se živi”, ali bez obzira na sve oboljeli traže spas na sve moguće načine.
Takav je slučaj i sa 40-godišnjim Sinišom Pazdrijanom iz mjesta Čazma, koje se nalazi na nekih 40 kilometara udaljenosti od Zagreba, prema Bjelovaru. On se bavi poljoprivredom, ima svoj obrt, a obrađuje preko 300 hektara zemlje. Kaže, da u sezoni jedva odspava pet sati dnevno.
Od 2008. godine mu je dijagnosticiran dijabetes, tip 1, a zvanično od 27. oktobra ove godine on nije „šećeraš“. To mu je potvrdila i njegova doktorica na kontrolnom pregledu:
„Vi više niste za terapiju. Ubuduće pazite šta jeddete i pijte to što pijete, ako vam već pomaže – kazala je doktorica.
Inače, Siniša joj je sve ispričao da koristi biljnu terapiju čuvenog bosanskog travara Mirsada Krnjića za šećernu bolest, te je uz pomoć Konjičkog sirupa i čajeva u roku od nepuna tri mjeseca šećer uspio dovesti u optimalne vrijednosti. Doktorica nije negirala, niti osporavala njegove tvrdnje, ali je na osnovu medicinskih najsvježijih nalaza priznala da Siniši nisu potrebne niti tablete, niti inzulin, a primao je po 18 jedinica pametnog inzulina naveče.
„Moj šećer se uistinu stabilizirao i kreće se oko šest jedinica. Sve je to zasluga terapije Mirsada Krnjića iz Konjica – kaže Siniša.
On misli da je stres glavni okidač da jako mlad dobije dijabetes. Bilo je to 2008. godine. Bilo mu je sumnjivo što ima učestalo mokrenje, osjeća žeđ, stalnu glad, mršao je, osjećao stalno umor.
Odmah su mu propisali farmakološku terapiju, koju je uredno koristio.
“Kod šećeraša sve se svodi na vođenje računa o tome šta jedete, koliko jedete i koliko se recipročno tome krećete i sagorijevate kalorije. I naravno, redovno uzimanje lijekova. Vrijednosti šećera nisu bile u optimalnim granicama, ali su bile znatno niže od onih kada sam obolio. – priča Siniša.
Objašnjava kako su mu u nekoliko navrata mijenjali terapiju, jer neke tablete su nakon određenog vremena prestajale da daju rezultate.
„Uvijek su bile visoke vrijednosti šećera, ali uz tablete, ogranićenja u ishrani i pa i fizičke aktivnosti i sport, održavao se podnošljivim život onoliko koliko se moglo. Nije se živjelo punim plućima, ali nije bilo ni velikih potresa. Od prošle godine su mi uključili i 18 jedinica pametnog inzulina naveče – otkriva naš sagovornik.
Nosio se sa dijabetesom skoro 15 godina, ali nikada nije prestajao tražiti spasonosnu formulu za pobjedu te podmukle bolesti. Priznaje da je za njega bio blagi šok kada je morao preći na inzulin ali je, kako kaže, navikao se i na bockanje iz večeri u veče.
„Nada zadnja umire, pa sam se time vodio sve ove godine. Non stop sam istraživao informacije o dijabetesu, liječenje, iskustva, naučna saznanja…. I tako sam jedne prilike naišao ne neke priče ljudi koji su pobijedili šećernu bolest uz pomoć Krnjićeve terapije. Priznam, bio sam jako oprezan, pratio sam na forumima i recenzije, a onda stupio u kontakt sa ljudima koji su iznosili svoja svjedočenja.
Tada sam shvatio da to nije neka ubleha, već daleko ozbiljnija stvar, pa sam stupio u kontakt sa travarom Mirsadom Krnjićem iz Konjica. Djelovao mi je vrlo ozbiljno, shvatio sam da ima i znanje…. Bio sam u Zadru na odmoru krajem osmog mjeseca ove godine, pa sam odatle zapucao pravo za Konjic, uzeo dvije terapije i pravo u Čazmu – kazuje Siniša, te nastavlja:
„Kod ove Krnjićeve terapije je najvažnije biti disciplinovan, a ja sam 50 dana bio maksimalno disciplinovan. Nakon toga polako popušta ta disciplina, jer se vrijednosti šećera normaliziraju i ostaju u granicama normale“.
U nastavku nam je objasnio kako je tekla njegova borba za normalizaciju šećera. Prvih dana septembra ove godine je uredno pio propisano farmakološku terapijju, a uporedo sa njom uzimao je Krnjićev sirup i čajeve.
„Nakon svega pet dana uzimanja Krnjićeve terapije meni šećer oko 6. Onda sam počeo smanjivati tablete, prvo one jutarnje, a 21. dan nakon toga sam prestao uzimati i večernju tabletu, jer se šećer stalno kretao oko šest jedinica.
Istovremeno sam smanjivao i doze inzulina; išao sam na 16, pa 14, smanjivao sam sve po dvije jedinice, da bi nakon 35 dana isključio i inzulin. Šećer je i dalje bio između 5 i 6 jedinica. A moje i psihičko i fizičko stanje se drastično popravilo.
Čudan je to osjećaj, gledaš one nalaze svakog jutra, pa ne možeš svojim očima da vjeruješ. Znate kako je kad godinama aparat ti pokazuje 9, 10 ili 11 jedinica, a onda odjednom iz dana u dan vrijednost šećera ne prelazi 6 jedinica. Osjećaš se kao šamipon, ali ne vjeruješ dok ti to i doktori ne kažu.
E, kada mi je doktorica rekla da je za nju više nisam šećeraš i kada mi je isključila farmakološku terapiju ja sam ponovo dobio krila.
I znate kako sam to proslavio?
Te večeri sam popio četiri piva, najeo se bijelog kruha i nekoliko kobasica sa roštilja. Ujutro sam, priznam strepio, kada sam provjeravao šećer. Ali on je bio 6. E, tada sam shvatio da je Krnjićeva terapija meni bila spasonosna – kazuje Siniša.
Otkriva nam kako je svoja iskustva prenio i prvom komšiji, koji je 30 godina šećeraš, vrijednosti šećera su mu preko 20. Dao mu je dio svoje terapije da proba, i u roku od sedam dana i kod komšije se šećer prepolovio, ide prema šestici.
„Za mene je travar Mirsad Krnjić nešto najsvetije na zemaljskoj kugli. Meni je njegova terapija pomogla i sa zadovoljstvom sam prenio svoja iskustva. Možda će pomoći još nekome – kazuje na kraju Siniša Pazdrijan iz Čazme.
Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)
-
Astrologija4 godine
Lunarni kalendar: MJESEČEVE MIJENE ZA 2021. GODINU
-
Zanimljivosti1 mjesec
Horor u BiH: Bh. pjevačicu brutalno pretukao suprug, snimak kako je udara nogama u glavu ledi krv u žilama
-
Vidoviti ljudi4 godine
Proročica Vera Čudina “ne vidi” ništa lijepo: TEK NAM PREDSTOJI HAOS, JER STIŽE OPASNIJI VIRUS OD KORONE!
-
Zanimljivosti5 mjeseci
Nafakali doktor Edib Šarić iz Mostara: DOBIO 17 AUTOMOBILA NA POKLON