Pratite nas

Vidoviti ljudi

Gora od maćehe: OVU ŽENU OPSIHIRILA JE SVEKRVA, A SPASILA VIDOVITA RABIJA!

Published

on

Sav užas koji sam doživjela počeo se događati prije četiri – pet godina. Do tada bila sam presretna, zadovoljna, ispunjena žena, a onda se počeo rušiti moj svijet. Ništa mi nije polazilo za rukom; u kući nezainteresirana, prema mužu hladna i drska, nestajao je čak i materinski instikt prema sinu. Imali smo sve preduslove za sretno i toplo porodično gnijezdo; uzeli se iz ljubavi, oboje situirani i zdravih pogleda na bračni život.

Bavili smo se privatnim biznisom i sjajno nam je išlo. On je imao molersko farbarsku radnju, a ja butik. Gotovo preko noći poslovi su nam stali. Njemu otkazivanja ugovorenih poslova u zadnji čas, pa reklamacije, inspekcije, tužbe, krađe. Kod mene u butiku totalno mrtvilo. Trajalo je to nekih šest mjeseci i sve je propalo. Radnice su uzimale garderobu da bi namirile svoje mjesečne plaće.

Zbog svega toga zapadala sam u teška psihička stanja. Plakala sam i sva se tresla, proklinjala život, sudbinu…. Imala sam osjećaj kao da me nešto dijeli napola, kao da je jedan dio mene umirao, nestajalo je ljubavi, topline…Moje mi je dijete počelo smetati. Bila sam mu gora od najokrutnije maćehe.
Uz sve to umro mi je otac, a djeda smo morali poslati u starački dom. Nedugo zatim ja sam završila u bolnici. Ispitivanja, antidepresivi i otpusnica sa urednim zdravstvenim biltenom. Međutim, moja je duša bila prazna, a živci poput fitilja. Planula bi za svaku sitnicu, mrzila svoj život, sve oko sebe… Polako sam ludila. Rezultat tog ludila je da sam ostavila muža i sina i otišla da konobarišem u jednoj birtiji.

Odlazila sam od njih dvojice, ali sam im se i vraćala. Nešto me tjeralo od njih kada smo bili zajedno, a kada bi se odvojila, onda me neka čudna sila tjerala njima. Sreća da se u srcu moga muža nije ugasila ljubav prema meni, imao je strpljenja i razumijevanja.

“Ti ženo ludiš. Ovo nije normalno. Moramo tražiti lijeka kod hodža – upozorio me je i priprijetio da će me vezanu voditi njima.
Bili smo u Visokom, pa onda u Zenici. Obojica su tvrdili da sam opsihirena, davali mi učene vode, učili Kur'anske dove nad glavom, ali ja sam i dalje bila napola luda. Na kraju sam zajedno sa majkom, bratom i mužem otišla kod Vidovite Rabije.

“Trebat će nam vremena i strpljenja, ali uspjet ćemo. Mogu ti pomoći, ali morat ćeš i ti poraditi na sebi. Sad si u takvoj fazi da možeš i vrijeme da pokvariš kada se naljutiš, i kada planeš. – govorila mi je Rabija.

Dobila sam hamajlije zaštitnice, učenu vodu i upute kako sve to da koristim. Posebno me je upozorila da obratima pažnju na nekorištene peškire. Na jednom se kriju uzroci mojih nevolja i tegoba.

I zaista, kada sam počela prebirati po garderoberu, naišla sam na peškire, u kojima sam dobila darove za sina od moje svekrve. Imala sam šta i da vidim. U jednom neki smotuljci sa dlakama i zemljom. Imala sam osjećaj da je sve to umotano u uložak od ciklusa.

“Spali to – kazala mi je u telefonskom razgovoru Rabija.

Iscjeliteljka Rabija nije mi željela objašnjavati kako je to prošlo mimo mojih ruku u ormarić, zašto je to urađeno, ali jeste mi pomogla. Jeste me vratila u normalan život. Ponovo sam prigrlila svoga muža i sina jedinca. Ponovo mi cvjetaju ruže.

Vidovita Rabija važi za jednu od najsposobnijih i najuspješnijih iscjeliteljki u regiji. Njen kontakt telon (viber) je 00387/61 486 302. Posjetite njenu FB stranicu: https://www.facebook.com/vidovitarabija/ (Naj portal/MARKETING)

PROČITAJTE I OVO:

Beograđanka Vesna T. uz pomoć Vidovite Rabije oslobodila se crne magije: ISPORI DESNU NARAMENICU U KUMINOJ KOŠULJI; U NJOJ ĆEŠ NAĆI ZLO!

Vidoviti ljudi

Iz paklenih muka Esmu Mehić je spasila Vidovita Rabija: ZAŠTO BAŠ MOJE DIJETE?

Published

on

Nikada nisam pomišljala da će se moja najveća noćna mora okončati skoro sasvim slučajno i da će ustvari uzroci svega toga ležati tako blizu mene. Da sam barem znala! Jer noći ispunjene vriskom, neartikulisanim zvucima, razbacane stvari po kući…, bili su moja svakodnevnica pune dvije godine.

Živjela sam u strahu, možda je bolje reći da sam samo postojala. Zapravo, života nisam imala, na ulicu nisam izlazila mjesecima. Jedina stvar koja me interesovala i zbog koje sam ponekada željela da da jutro i ne scane jeste: „Zašto moje dijete?“.

Jecaji na ulici

Moja kćerka, to divno stvorenje koje nikada nikome nije nanijelo zlo, koja je bila uzorna i odlična učenica, bila je bolesna, a uzrok niko nije znao. Imala je 16 godina. To je vrijeme kada se stva, kada se voli… A ona nije imala vrijeme, za nju je stalo. Živjela je u nekom svom svijetu gdje su joj očaj i bol bili zamjena za ljubav, a svaki novi dan imala je sve više džinovsko-šejtanskih napada.

Najteže od svega za jednu majku jeste kada gledate vaše dijete kako se pati, a vi mu ne možete pomoći. U stanju u kojem se nalazila ona čak nije ni znala da sam joj majka.

Da su bar doktori znali šta je mom djetetu! Ali, ne. Svi nalazi i snimci bili su uredni, a na terapije nije reagovala onako kako su oni očelivali. Počela sam da sumnjam da izlaz iz ove situacije uopće posoji, nisam vidjela nikakvu alternativu, nikakvu pomoć; samo moje dijete koje umjesto pjesme ispušta neartikulisane urlike poput mačke i psa.

Moja je Elma tonula sve dublje, a sa njom i ja. Za pomoć se nisam mogla obratiti nikome, jer ne bi vjerovali, tako da sam sav svoj teret nosila sama i to me jako boljelo.

Nakon, ko zna kojeg uzaludnog pokušaja da u bolnici nađemo lijek ili bar put do lijeka. Jednog dana sam plačući krenula iz bolnice i u putu sam sreča sboju staru poznanicu. Napokon sam zajecala i sve joj na ulici ispričala o našim jadima.

No, na moje iznenađenje ona mi je rekla kako je i sama imala nekih problema i dala mi je broj od Vidovite Rabije. Savjetovala mi je da kod nje odem što prije, ali ja Rabiju nisam odmah nazvala. Strahovala sam da ni ona neće pomoći mojoj Elmi.

Pramen kose

No jedno noći desio se najjači napad. Bacala je stvari po podu, vrištala… Ubrzo je izgubila svijest, uzgledala je kao da spava, što je mene još više prepalo. Vidjeti je tako neprirodno mirnu, čini mi se da je bilo još teže, nego je gledati rastrešenu i raspamećenu.

Tako kasno, u panici sam se javila Vidovitoj Rabiji. Tada nisam ni slutila da će moj telefonski poziv biti odlučujući za izliječenje moje kćerke. Nisam ni sanjala da ću otkriti uzrok njenog stanja i nepoznate bolesti.

Ukratko sam joj objasnila situaciju, a ona mi je rekla da će da prouči Dovu iz Kur'ana za moju Elmu, kako bi je smirila. A onda je, nakon što je „otvorila njenu zvijezdu“ kazala kako je moje dijete pod sihirima.

„Njoj su napravljeni sihiri preko pramena kose, a uradila je to njoj po krvi bliska osoba. Vi i ta žena se nikada niste voljele. Ona, zapravo, vas nije nikada prihvatila…. – govorila je vidovita Rabija, a meni je odmah bilo jasno da je to moja svekrva, jer me ta žena nikada nije prihvatila kao snahu.

Sutradan smo stigle kod Vidovite Rabije, moja kćerka nij mogla stajati na nogama, unijele smo je unutra. Rabija je uzela za ruku i počela da uči….

I upravo tada u toj prostoriji desio se najljepši trenutak u mome žiovotu. Elma se smirila i zovnula me „Mama“.  Rabija je nastavila učiti, a onda joj dala kocku sa tom učenom vodom.

Vodila sam je ukupno na devet tih duhovnih tretmana, kupala je učenom vodom, posipala posteljinu i garderobu njenu, prskala sobu u kojoj spava.

Danas, nakon svega, Elma je drugo dijete, sasvim je priroddna i zdrava, um joj se izvistrio, emocije probudila. Opet naš dom miriše toplinom i ljubavlju.

Njen kontakt telefon (viber) je 00387/61 486 302. Posjetite njenu FB stranicu: https://www.facebook.com/vidovitarabija/ (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending