11. oktobra 2001. godine, na pravedniji svijet je otišla velika Nada Mamula. Posljednje što je poručila prijateljima bilo je: “Presretna sam onim što sam postigla i više od toga ne tražim ništa. Za moje ime se zna, za moju pjesmu se zna. Neka me pamte samo po pjesmama mojim.“

Za Nadu će vam mnogi kazati da je bila “čudo od pjevačice”. Njen upečatljivi glas obilježio je jedan vremenski period njenog aktivnog djelovanja a ostao da živi u narodu do danas.

Iako je rodom iz Srbije, ona je bila i ostala dio bosanske sevdalinke, dio onog pravog muzičkog meraka i sve ljepote tog melosa. Rijetko ko je uspijevao da tako nadahnuto i sa srcem otpjeva one stare dobre pjesme: “U đul bašti”, “Bosno moja”, “Mujo kuje”, “Omer beže”, “Djevojka sokolu”, “Svaka majka koja ćerku ima”, “Mujo đogu po mejdanu voda”, “Na teferič pošla nana” kao što je to uspijevala Nada Mamula.

Rođena je u Beogradu, u porodici Vukićević. Odrastala je uz pjesme Vuke Šeherović, rodom iz Zenice, a Vuka je bila carica bosanske pjesme. Nije primljena u audiciju na Radio Beogradu, a i majka se protivila njenom pjevanju. Zapisano je da je prvu pjesmu zvanično zapjevala 1951. godine, a pravu pjevačku karijeru započinje u Radio Sarajevu 1953. Sudbina je, valjda, tako htjela. Njen muž Nikola je službeno dobio posao u sarajevsjoj željeznici, pa su se iz Beograda preselili u Šeher na Miljacki.

I ona je jedno vrijeme radila u željeznici, a onda se desila audicija u Radio Sarajevu. Postaje solista ove kuće. Prigrle je bosanski pjevači i kompozitori, prije svih Zaim Imamović, Jozo Penava, Himzo Polovina, Zora Dubljević, Meho Puzić… Jedino je nikada nije sevdisala Zehra Deović, koja je bila poznata kao pjevačica kojoj su svi smetali.

Prva Nadina sevdalinka bila je pjesma „Ah meraka u večeri rane“.Nakon toga nizala je najljepšu sevdah nisku, na kojoj se nalazi oko 500 pjesama. Čuvenu “Eminu” je čak pjevala i u Japanu.

Blistava karijera, uspjesi, putovanja. Postala je zaštitni znak sevdalinke. Sa Sarajevom i Bosnom je Nada bila u dubokoj i prisnoj vezi, voljela je grad i ljude. A i narod je volio nju. Sarajlije su je izbrale za svog doživotnog počasnog građanina, za srcem otpjevanu sevdalinku.

Petnaest godina je živjela na Marijin Dvoru u Sarajevu, a onda se preselila u Beograd, mada je i ta beogradska adresa bila samo usputna. Nada je putovala širom svijeta i isključivo pjevala sevdalinku. Turneje, koncerti, snimanja i gostovanja, prije svega na Radio-televiziji Sarajevo, nastavljena su u punom kapacitetu..

A onda su došle i nesretne devedesete… Nada Mamula postaje žrtva tadašnjih režima; u Beogradu je smatraju srpskim izrodom zbog sevdaha, u Sarajevu je takođe utihnula njena pjesma (ona je iz Srbije). Koliko li je samo suza prolila gledajući kako u TV Beograd neke njene pjesma izvodi Jasna Kočijašević, pored nje žive.

Ona se nije htjela poinovati tadašnjem režimu u Beogradu, a ni zaplakati Sarajlijama što su je skinuli s programa. Povukla se u samoću. Živjela od uspomena, prelistavajući foto albume.

Prvi put je za medije progovorila 1998. godine. Pristala je na telefonski intervju Ekremu Miliću za sarajevski “Radio Glas nade”. Nažalost, taj intervju nije dugo potrajao. Nada nije izdržala, gušila se u suzama.

“Kako mi je Beba, jel još uvijek onako lijepa, kako je Hanka Paldum, kako su joj djeca, Kako je Zehra Deović, je li se udala…. Kako mi je Sajo, čula sam da je bio teško ranjen – drhtavim i sve plačljivijim glasom je pitala Nada domaćina u studiju, a onda se začuo bolan vrisak. Samo je kazala “Ne mogu više”.

Inače, intervju je trebao da traje 60 minuta. Nada nije više mogla da priča, iako su u “Glasu nade” pokušali ponovo da uspostave kontakt.

“Da bi se spasila emisija, uključeni su telefoni. Sarajlije su plakale i pričale o Nadi Mamuli. To mi je jedan od najemotivnijih intervjua u karijeri – sjeća se novinar Ekrem Milić.

Ubrzo će u Radio Sarajevu, ali i ostalim bosankim rtv kućama skinuti zabranu emitovanja Nade Mamule. Uradit će to nešto kasnije i u Radio Beogradu, a zagrebački “Croatia rekords” će početi da štampa kompakt diskove sa najljepšiim Nadinim sevdah izvedbama.

I još jedna zanimljivost o nemjerljivom Nadinom doprinosu sevdahu. Baš u vrijeme gaženja po njenom stvaralaštvu u Beogradu i Sarajevu, jedan od najuticajnijih britanskih muzičkih novinara i kritičara Charli Gillet preslušao je album Antologija bh. sevdaha koji je, uzgred rečeno, izbacila „Croatia Records Roots Music“ i tom prilikom je čuo izvedbu pjesme „Omer beže“ Nade Mamule. Svrstao je na ljestvicu World Music Scene čak ispred Boba Marlija i kazao da je slušajući njenu interpretaciju osjećao se nevjerovatno uzvišeno uz brže otkucaje srca.

Pogledajte kako je izgledao posljednji Nadin nastup 1987. godine u Sarajevu na umjetničkoj večeri posvećenoj Jozi Penavi. (Naj portal)